Okučani su mjesto i sjedište općine u zapadnoj Slavoniji, u Brodsko-posavskoj županiji. Prije Domovinskog rata Okučani su bili dio općine Nova Gradiška i najveće mjesto u zapadnoj Slavoniji u kojem su Srbi bili apsolutna većina. Okučani su imali 2267 stanovnika, od kojih su 1642 bili Srbi (72,43 %), 287 Hrvati (12,65 %) i 184 Jugoslaveni (8,11 %). S obzirom na navedene demografske predispozicije ne čudi da su Okučani, uz Pakrac u kojem su Srbi činili relativnu većinu, bili središte srpske pobune u zapadnoj Slavoniji.
Prva žrtva na okučanskom području pada 7. kolovoza 1991. kada u selu Trnakovac na cesti Okučani-Lipik srpski teroristi iz zasjede pucaju na policijsku patrolu i ubijaju policajca Policijske uprave Slavonski Brod, a još jednog ranjavaju. Desetak dana kasnije počinje opći rat na okučanskom području. Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija proglašena je 12. kolovoza 1991. godine, a već 13. kolovoza 329. oklopna brigada Jugoslavenske narodne armije iz Banja Luke zahtijeva da se s mosta koji povezuje Staru Gradišku i Bosansku Gradišku maknu prepreke i omogući nesmetan prolaz vojnim vozilima. U svrhu sprječavanja prodora, u noći s 13. na 14. kolovoza na područje Kazneno-popravnog doma Stara Gradiška raspoređuju se pripadnici novogradiške 3. bojne 108. brigade Zbora narodne garde iz Slavonskog Broda. Na Veliku Gospu, 15. kolovoza, novogradiška 3. satnija iz slavonskobrodske 3. bojne 3. gardijske brigade ZNG-a „Kune“ i pripadnici PU Slavonski Brod stavljaju ključne objekte u Okučanima pod kontrolu hrvatskih vlasti s ciljem sprječavanja izbijanja pobune.
Već tijekom noći s 15. na 16. kolovoza hrvatske snage su napadnute u Okučanima, a sa svitanjem se ti napadi pretvaraju u opći rat. Pobunjeni Srbi napali su hrvatske snage pješačkom vatrom, minobacačima i transporterom. Sljedeći dan u pomoć domaćim snagama dolazi i oko 150 pripadnika Antiterorističke jedinice „Lučko“ iz Zagreba. Oni su zajedno s 3. satnijom 3. bojne 3. A brigade Zbora narodne garde bili nositelji akcije, dok su im osiguranje pružali pripadnici 3. bojne 108. br i PU Slavonski Brod. I kada se već činilo da su pobunjenici pred slomom, u Okučane iz Bjelovara dolazi borbena skupina iz 265. mehanizirane brigade JNA. Borbenu skupinu činilo je 350 vojnika i 25 vozila, a predvodio ih je načelnik štaba, pukovnik Milan Čeleketić, kasnije zapovjednik 18. zapadnoslavonskog korpusa Srpske vojske Krajine. Oni ulaskom u Okučani napadaju hrvatske snage, protjeruju ih iz Okučana i uspostavljaju tampon zonu. U isto vrijeme snage 329. oklopne brigade tenkovskom vatrom i uz pomoć zrakoplovstva uništavaju položaje hrvatskih snaga u Staroj Gradišci.
Hrvatske snage povlače se prema Novoj Varoši i tamo zauzimaju nove položaje, a putem ruše most preko kanala Strug, a snage 329. oklopne brigade prelaze Savu i zauzimaju Staru Gradišku, Uskoke te Gornju i Donju Varoš. Postavlja se pitanje zašto nije miniran most između Stare i Bosanske Gradiške, a kasniji zapovjednik novogradiške 121. brigade, brigadir Josip Mikšić u svojoj knjizi „Dva fronta“ nudi objašnjenje. On navodi da je predsjednik Kriznog štaba Nova Gradiška Zdravko Sokić osobno dovezao eksploziv na most i uvjerio se da je postavljen. Kada je prijetila opasnost prelaska jedinica JNA na hrvatski teritorij, zapovjedio je rušenje mosta, međutim eksploziv nije detonirao jer ne netko, bez njegova znanja, uklonio eksploziv s mosta.
Nakon povlačenja domaćih snaga u Novi Varoš kao pojačanje im dolazi skupina od oko 200 pripadnika 1. A brigade „Tigrovi“ te je na taj način spriječeno spajanje snaga JNA iz Stare Gradiške s onima u Okučanima. Već 21. kolovoza JNA postavlja pontonski most preko kanala Strug, a skupina iz Okučana probija žicu na autocesti te tako osigurava nesmetan put prema selu Vrbovljani, jugozapadno od Okučana. Naime, naplatne kućice kroz koje bi morali proći bile su još uvijek pod kontrolom hrvatskih snaga. Naredni period JNA je iskoristila za dopremanje naoružanja i streljiva za svoje pripadnike i srpske pobunjenike.
Velika ofenziva JNA i pobunjenika započinje 4. rujna. Prvo je borbena skupina 265. motorizirane brigade blokirala promet na autocesti kod nadvožnjaka Vrbovljani, a 329. oklopna brigada uspijela probiti obranu “Tigrova” i 108. brigade te izbiti na autocestu i spojiti se sa snagama u Okučanima. Isti dan dio “Tigrova” uz skupinu policajaca iz PU Kutina i pripadnika 62. samostalnog bataljuna iz Novske pokušava deblokirati autocestu kod Vrbovljana, ali bivaju odbijeni jakom vatrom. U borbama 4. rujna samo su “Tigrovi” imali oko 50 ranjenih, 6 poginulih i 2 nestala pripadnika. Međutim, već 6. rujna kreće protunapad hrvatskih snaga. Združene snage od ukupno oko 1200 pripadnika ( Specijalne jedinice policije PU Kutina „Risovi“, policijske snage PU Slavonski Brod, 1. gbr, 3-3/3. gbr, 3/108. br. i požeški 4/108. br.) uspijevaju osloboditi Gređane, Čovac i Novu Varoš, dok Vrbovljani ostaju okupirani. Na taj način su snage JNA ponovno presječene.
Situacija ostaje nepromijenjena do 15. rujna kada 329. oklopnoj brigadidolazi u pomoć 16. proleterska motorizirana brigada iz Banja Luke. Uz snažnu topničku i tenkovsku vatru te uz pomoć zrakoplova, nakon četiri dana uspijevaju potisnuti hrvatske snage iz sela Pivare, Novi Varoš, Gređani, Čovac i Dubovac na liniju Smrtić – Medari – Dragalić – Donji Bogićevci – Gorice – Savski Bok. O intenzitetu napadnih djelovanja JNA govori činjenica da je samo 1. A brigada “Tigrovi” imala 14 poginulih i oko 50 ranjenih pripadnika. Tim prodorom JNA je osigurala preduvjete za uvođenje novih snaga u zapadnu Slavoniju i daljnje napade prvenstveno na Novsku, Jasenovac, Lipik i Pakrac. Žestok otpor slabo naoružanih hrvatskih snaga u krvavim borbama na prostoru Okučana u kolovozu i rujnu 1991. godine zaustavio je prodor oklopno-mehaniziranih jedinica JNA prema granici s Mađarskom. S obzirom na važnost ovih borbi i veliku žrtvu hrvatskih branitelja, ovi događaji su premalo zastupljeni u hrvatskoj javnosti.
Izvori
Literatura
Lucić, Josip (ur.): 1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, Zagreb, 2012.
Marijan, Davor: Domovinski rat, Despot Infinitus d.o.o. i Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2016.
Martinić Jerčić, Natko: Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine (doktorski rad), Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji, Zagreb, 2014.
Mikšić, Josip: Dva fronta, Tiskara Nova Gradiška, Nova Gradiška, 2021.
Sekula, Janja: Pobuna. Okupacija. Poraz. Zapadna Slavonija 1990. – 1991., Alfa i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb, 2022.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
