Operacija Una od samog svog završetka je jedna od najmanje istraženih operacija hrvatskih snaga u Domovinskom ratu, iako je jedna od operacija koja privlači veliku pažnju zainteresirane javnosti, posebice zbog uloge koju su njezinu pokretanju imale Sjedinjene Američke Države. Razlog za to svakako je činjenica da je operacija Una jedina neuspješna operacija hrvatskih snaga u kampanji koja je započela operacijom Zima-94 29. studenog 1994., a završila operacijom Južni potez 12. listopada 1995. godine.
Za početak, valja naglasiti da su SAD poticale operaciju u kojoj bi hrvatske snage napale Vojsku Republike Srpske sa sjevera i na taj ih način prisilile na pregovore, s obzirom da bošnjačke snage nisu bile dovoljno snažne za takav pothvat. Međutim, treba imati na umu da ni američka diplomacija nije bila potpuno sigurna u kojoj opsegu se operacija treba pokretati. Dio diplomacije se općenito protivio bilo kakvim daljnjim operacijama, dok je dio, posebice Peter Galbraith i Richard Holbrooke, poticao ofenzivu, ponekad čak i zauzimanje Prijedora. Ipak, u jednom su bili jedinstveni, Banja Luku se nije smjelo dirati.
Toga je svjestan bio i predsjednik Tuđman, koji nije bio sklon upotrebi hrvatskih snaga u osvajanju teritorija koji će kasnijim pregovorima gotovo sigurno pripasti Srbima. Međutim, također je bio svjestan da će angažman i pomoć Armiji BiH te povoljnu poziciju u Bosni i Hercegovini moći iskoristiti u pregovorima za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja. Također, tijekom operacije Maestral od 8. do 15. rujna, s prostora Pounja raketirana je Kutina pa se operacijom htjelo odbaciti srpske snage od prvenstveno Siska i Kutine, gradova s osjetljivom industrijom.
S obzirom na navedeno predsjednik Tuđman daje suglasnost za pokretanje operacije Una s ciljem zauzimanja Unske pruge „i ništa više“. Tu je zapovijed, Glavni stožer Hrvatske vojske još proširio. Prema GSHV-u, ciljevi operacije Una bili su uspostavljanje nadzora nad cestovnom i željezničkom komunikacijom Bosanska Dubica – Bosanska Kostajnica – Bosanski Novi i otklanjanje ugroze koja je prijetila gradovima Kutini, Petrinji i Sisku. Zamisao je u prvoj fazi bila nasilno prijeći rijeku Unu te stvoriti jak mostobran. U drugoj fazi, ovisno o razvoju vojno-političke situacije, prodorom je trebalo stvoriti uvjete za ovladavanje Prijedorom. Pri tome treba imati na umu da stvaranje uvjeta i zauzimanje nije isto.
U izočnosti načelnika GSHV-a generala Zvonimira Červenka, direktivu za pokretanje operacije Una potpisao je u ranim poslijepodnevnim satima 17. rujna 1995. načelnik Operativne uprave, general Vinko Vrbanac. Plan je bio uistinu zahtjevan jer je planirani početak operacije bio već sljedeći dan, 18. rujna u 9 sati, a uključivao je forsiranje Une i Save na više mjesta.
U operaciji su sudjelovala Zborna područja Zagreb i Bjelovar. Iz ZP Zagreb sudjelovale su snage iz 1. gbr Tigrovi, 2. gbr Gromovi, 57. brigade „Marijan Celjak“ Sisak, 1., 2. i 4. domobranske pukovnije Zagreb, 12. dp Petrinja, 17. dp Sunja, 20. dp Glina, 31. inžinjerijske bojne Zabok 33. inžinjerijske brigada Karlovac, 36. inžinjerijsko-pontonirska bojna „Dabar“ Zagreb, 262. izvidničko-diverzantska satnija Zagreb, 6. topnički divizijun Sisak i 5. protuoklopni topničko-raketni divizijun Zagreb. Iz ZP Bjelovar sudjelovale su snage iz 52. dp Daruvar, 121. dp Nova Gradiška, 125. dp Novska, 34. inžb Čakovec, 265. ids Bjelovar, 16. topničko-raketne brigade Bjelovar i 18. td Varaždin. Sa suprotne strane čekala ih je 10. operativna grupe iz 1. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske. OG-10 činile su Odred MUP-a Republike Srpske, 1. pješadijska brigada Novi Grad, 1. laka pješadijska brigada Prnjavor, Borbena grupa „Balj“ koju je predvodila 43. motorizirana brigada Prijedor, 11. lpbr Dubica i 1. lpbr Gradiška.
Već oko 10 sati 18. rujna Hrvatska vojska je uspješno forsirala Unu kod Dvora te odbacila snage 1. lpbr Prnjavor, ali ih je uskoro blokirala pričuva iz OG-10. Pokušaj prijelaza Une kod Kostajnice zaustavila je BG „Balj“. Snage 2. gbr prešle su Unu na području Bosanske Kostajnice i uspostavila mostobran, ali ih je ponovno pričuva OG-10 blokirala, dok prelazak kod Baćina nije uspio. Faktor iznenađenja je ubrzo potrošen, srpske snage su se konsolidirale i počele snažne protunapade na hrvatske snage na desnoj obali Une. Također, gusta magla ograničavala je potporu hrvatskim snagama pa je već idućeg dana zapovjeđeno povlačenje.
U ZP Bjelovar 18. rujna borbena skupina 125. dp nije uspjela prijeći Savu kod Košutarice, kao ni skupina iz 52. dp kod Jablanca. Sljedeći dan, 19. rujna skupina izvidnika iz 52. dp prešla je Savu kod Ciperne, ali je ubrzo otkrivena i natjerana na izvlačenje. Kako bi olakšali položaj svojih suboraca, skupina od 91 pripadnika 52. dp prešla je Savu kod Jasenovca, razvila se i ušla 900 metara u dubinu na 100 m od srpskih položaja bez da su bili otkriveni. Međutim, po zapovjedi su se u poslijepodnevnim satima povukli. Isti dan je također na području Jasenovca Savu prešla mješovita skupina jačine satnije iz 265. ids, 121. i 125. dp. Međutim i oni su se u poslijepodnevnim satima po zapovijedi povukli.
U operaciji Una hrvatske su snage imale velike gubitke – poginulo je i nestalo ukupno 50 pripadnika HV-a, od čega najviše pripadnika Gromova (26) te je ranjeno između 155 i 195 pripadnika. Objektivni neuspjeh operacije leži u više faktora. Prvi je svakako činjenica da je srpski otpor bio prilično jak, unatoč obavještajnoj procjeni da u VRS vlada raspad sistema. Drugi faktor neuspjeha bila je svakako prekratka priprema za operaciju kojoj je osnova forsiranje rijeke. U Domovinskom ratu upravo su forsiranja rijeke rezultirala neuspjesima i velikim gubicima. Moguće da je GS HV-a procijenio da je to dovoljno vremena za pripremu na temelju pozitivnog iskustva iz Oluje, kada su snage ZP Bjelovar forsirale Savu iako su zapovijed za napad dobili tek 30-ak sati prije operacije.
Konačno, veliki problem je i sama nedorečenost ciljeva operacije, od Tuđmanove „samo Unsku prugu i ništa više“ preko stvaranja uvjeta za ovladavanje Prijedorom, kako je to definirao GS HV-a, do samog zauzimanja Prijedora i stvaranja uvjeta za zauzimanje Banja Luke, kako su to u kasnijim monografijama nekih jedinica koje su sudjelovale u operacije opisali njezini autori.
Autor fotografija – Željko Gašparović
Izvori
Literatura
Kovačić, Tomislav: „Strateške okolnosti, pokretanje, ciljevi i epilog operacije Una“, Polemos, Vol. 26, Zagreb, 2023., str. 19-46
Marija, Davor: Domovinski rat, Despot Infinitus d.o.o. i Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2016.
Marijan, Davor: „Zborno područje Bjelovar u operaciji Una“, Scrinia Slavonica, Vol. 8, Slavonski Brod, 2008., str. 317-335
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
