Na današnji dan, 14. kolovoza 1991. godine, neposredno nakon uspostave “SAO Zapadna Slavonija”, u potpapučkom selu Pušina zarobljen je i odveden u nepoznato Marijan Varjačić.
Marijan je bio obiteljski čovjek, rođen 21. lipnja 1940. godine u Čačincima gdje je i živio i radio kao radnik Poljoprivrednog poduzeća Orahovica u ratarskoj ispostavi u Čačincima. Također Marijan je bio i pripadnik Civilne zaštite u Čačincima.
Od lipnja ’91. uz svoj posao aktivno je sudjelovao u davanju seoskih straža te uređenju punktova na području Čačinaca. Kako je ratni vihor napadom na policijsku patrolu označio početak pobune na tom području, tako se i pod okupacijom u selu Pušina našla i Marijanova šogorica Julijana (udana Farkaš), učiteljica razredne nastave u selu Pušina. Marijan je odlučio otići po nju i njezinog sina Sašu. O kobnom danu posvjedočio je Marijanov sin:
Taj dan nikad neću zaboraviti. Tog 14. poslijepodne otac se vratio s posla sav uznemiren. Svi smo dobro znali da su Srbi srušili balvane na ulazu u Pušinu i da se u selo više ne može. Otac je odlučio otići po nećaka i šogoricu, no ja sam znao da je to nemoguća misija s obzirom da sam tada već bio uključen u obranu i znao sam što se događa, međutim ništa ga nije moglo zaustaviti. Još sam mu oteo ključeve od ”Fiće”, no ni to nije pomoglo. Sjeo je u auto i to je zadnji put da sam ga vidio. Došla je večer i na vrata su nam zakucali Zdenko Jurenac i Zvonko Hečimović koji su mi rekli da se otac iz Pušine nije vratio. Oni su ga zaustavili na punktu i molili da ne ide gore, no njemu je samo bilo bitno da on izvuče ujnu i nećaka odatle. Tada odlazim u Humljane kod Jembrišaka do telefona i zovem u Pušinu Goluba Grabića koji je radio s ocem u ratarstvu, međutim s druge strane se javio neki nepoznat glas. Molio sam da mi kažu gdje mi je otac, no taj mi kaže: „Dođi u selo kod nas pa ćemo ti sve pokazat i objasnit!“. Nakon toga ponovno zovem, no ovog puta Radivoja Desančića, također iz Pušine, on je radio u silosu u Čačincima i opet molim da mi kažu gdje mi je otac, međutim s druge strane ista priča: „De ti samo dođi k nama, treba nam još svježe krvi!” Nakon toga linija je pukla.
Marijan Varjačić – Sir
O Marijanu se od toga dana ništa više nije znalo. S tim danom je proglašen nestalom osobom, a u svibnju 1999. godine i umrlim. Do njegovog sina nisu dolazile nikakve glasine pa čak ni onoga trenutka kada su sredinom rujna 1991. pobunjeni Srbi pristali pustiti Julijaninog sina Sašu Farkaša.
Sredinom rujna smo došli do punkta ZNG-e kod Vilimovog mlina i tamo sam s Damirom Prelogom preuzeo Sašu i odveo ga kod bake u Čačince. Ni jednom riječju ujna nije mogla izustiti što je s ocem, ni gdje je, ni ništa, već je sva u strahu samo rekla: „Moram se vratiti nazad!“. Ona je tamo i ostala do kraja okupacije, no oca nisam nikad pronašao! Postojale su tih prvih dana, nakon njegovog zarobljavanja ideje da se ide s nekom vrstom razmjene, no sve je to palo u vodu.
Marijan Varjačić – Sir
Ukoliko imate saznanja koja bi mogla dovesti do pronalaska Marijana Varjačića obavijestite najbližu policijsku postaju ili nazovite broj 192. Također možete poslati elektroničku poštu na adresu nestali@nestali.hr.
Izvor
Svjedočanstvo Marijana Varjačića – Sira
Magistar edukacije hrvatskoga jezika i književnosti i povijesti. Autor više amaterskih dokumentarnih filmova te jednog proznog djela s tematikom Domovinskog rata te autor niza članaka objavljenih na Facebook stranici Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Zaposlen kao učitelj povijesti u OŠ Mikleuš.