Naravno, mi smo za to da sve bude po zakonu. Ali moj je brat pokopan uz najviše vojne počasti, odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, a sada odjednom to netko dovodi u pitanje. Mi nismo ustaše, kako nas neki sada nazivaju i blate naše mrtve, ali stojimo uz HOS-ov pozdrav “za dom spremni” uz koji je moj brat poginuo i bili bismo duboko povrijeđeni da ga netko skine s ploče, ali ako zakonska ili politička odluka bude drukčija, mi nemamo što više dodati.
kazala je Marina Petrin Horvatić nakon što se podigla „bura“ oko spomen ploče u Jasenovcu na kojoj su se uz grb HOS-a nalazila imena poginulih HOS-ovaca na tom području u Domovinskom ratu. Jedno od tih imena je i ime njezinog brata Mire Petrina.
Miro je rođen u Zagrebu 8. srpnja 1971. godine. Odrastao je u naselju Kustošija, na zapadu grada, u obitelji Franje i Zdenke s dvije godine starijom sestrom Marinom. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju trgovačku školu nakon čega se zaposlio u „Unikonzumu“, današnjem „Konzumu“. Mnogi stanovnici Kustošije i Trešnjevke i danas ga pamte kao vrsnog centarfora lokalnog Nogometnog kluba Šparta Elektra.
Odigrao je mnogo izvrsnih utakmica na položaju centarfora. Među prvima se uključio u obranu Republike Hrvatske, što dovoljno govori o njemu kao čovjeku. Što se tiče karaktera, rijetko se može sresti takva divna osoba. Plijenio je svojom dobrotom, a posebno svojim neponovljivim osmijehom, koga nije skidao s lica ni u najtežim situacijama. Bio je veliki čovjek; pun humora i uvijek spreman pomoći i razveseliti svoje društvo. Svi koji su ga poznavali, to su veoma cijenili i uvažavali. Svojim ponašanjem i načinom života, koji su mu usadili njegovi krasni roditelji, ušao je u legendu našeg kluba i naše Republike. Moramo istaći da mi koji smo ga dobro poznavali, smo imali sreću i veliko zadovoljstvo biti u njegovoj blizini. (…) Nažalost, sudbina je pokazala svoje loše lice i otrgla nam našeg “Malog”, kako smo ga zvali, iako je bio visok 187 cm, ali nije iz naših sjećanja i iz srca. Poginuo je kod Novske 1991. godine, ali nikada neće biti zaboravljen, već će svojim primjerom biti zvijezda vodilja svim naraštajima našeg kluba.
Julio Kožinec, predsjednik NK Šparta Elektra
Mirina pokojna majka Zdenka rođena je u Stajnici kraj Brinja, a sam Miro je često kao dječak išao u Liku gdje je provodio mnogo vremena u igri i druženju s rođacima.
Miro je bio moj bratić, ali ja sam cijelo vrijeme na njega gledao kao na brata i toliko sam ga volio, toliko smo bili blisko vezani. Od njega sam bio stariji dvije godine i često smo se družili. Do svojeg 4. razreda Miro je stalno dolazio k nama u Liku, a kasnije sam ja dolazio stalno k njima u Zagreb. On je bio tako vedar i vječno nasmijan, nije se jednostavno znao naljutiti. Taj dječak nikad ne bi mogao ni mrava zgaziti. Bio je omiljen u društvu, nosio je nadimak „Đigi“, igrao je odlično nogomet, a i svirao je harmoniku. Kao dijete je u Kustošiji pao s kestena na glavu i imao je ožiljak na mozgu, zbog toga nije služio ročnu vojsku u JNA. S dečkima iz ulice u ljeto 1991. prijavio se u HOS i otišao u rat. Nakon jedne smjene došao je u Zagreb, čekalo ga je unaprjeđenje na poslu i roditelji su ga molili da ne ide opet na frontu. Otišao je tamo i poginuo spašavajući ranjenog suborca. Dvoje njih već je prije toga uspio spasiti i kada se vraćao po trećeg snajperski ga je metak pogodio u glavu i to dum-dum metkom.
Mile Movrić, bratić
Miro Petrin bio je pripadnik 1. satnije HOS-a „Ante Paradžik“. Poginuo je spašavajući ranjenog suborca između Drenovog Boka i Jasenovca. Zajedno s njim, u tom plemenitom pokušaju, život je položio još jedan Zagrepčanin, HOS-ovac Davor Milaković. Nažalost Slavko Jeger iz Maribora, Slovenac dragovoljac HOS-a, kojeg su pokušavali spasiti mučki je ubijen. Zarobljen je, a teško ranjenog su ga mučili te mu iskopali oči odvijačem i polomili mu svaku kost. Obdukcija je pokazala da je ustrijeljen sa 76 metaka.
O žestokim borbama koje su tog dana oko podneva počele na tom dijelu novljanskog ratišta govori i izvješće Zapovjedništva Operativne grupe Posavina:
Snažan pješadijski i tenkovski napad podržan artiljerijskom vatrom na s. Drenov Bok (rajon Bunari) iz pravca Jasenovca. Neprijatelj je izvršio pomak našeg prednjeg kraja za 500 m, nakon čega je izvršen protunapad (u 15.30) uz podršku artiljerije i naših tenkova. Nakon žestokih borbi, vraćeni su naši položaji, a neprijatelj je potisnut na polazne položaje.
Iako je napad odbijen, HOS-ovci su u njemu podnijeli nemalu žrtvu, a trojica njih položila su život na oltar domovine.
Fotografije – obiteljska arhiva
Izvori
Literatura
Marijan, Davor. Novska u Domovinskom ratu. Novska: HVIDRA, 2009.
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga II). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.
Internet
Renata Rašović: “‘Dosta je prepucavanja politike preko leđa naših poginulih. To je sramota'”, Večernji.hr, pristup ostvaren 15. studenoga 2020., https://www.vecernji.hr/premium/dosta-je-prepucavanja-politike-preko-le-a-nasih-poginulih-to-je-sramota-1192139
Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Mile Movrić, prikupljeno 19. studenoga 2020.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.