Za ovaj zločin Hrvatska je tužila JNA – raketiranje vlaka kod mjesta Dolci

Dana 11. studenog 1991. godine na pruzi kod mjesta Dolci raketiran je teretni vlak Hrvatskih Željeznica na relaciji Osijek – Virovitica.

Tog dana, dok su hrvatske snage vodile žestoku pješačku borbu na području oko “Raketare” iznad Gornje Pištane, gotovo istodobno, za oko šest kilometara istočno, u nizinskom dijelu teritorija bivše općine Orahovica, točnije na željezničkoj pruzi u Dolcima, događa se jedna manje poznata epizoda Domovinskog rata u kojoj zrakoplov JNA, koji je nadlijetao područje bivše općine Orahovica, mitraljirao i ispalio rakete na kompoziciju HŽ-a, pri čemu su trojica radnika HŽ-a lakše, a dvojica, teško ranjeni među kojima i Ilija Ivković, tadašnji šef vlaka, koji je podijelio svoja sjećanja o tom događaju:

Tog 11., već je bilo negdje pred podne kad smo se našli na kolodvoru u Đurđenovcu. To nam je bila jedna od postaja na putu od Osijeka do Virovitice. S obzirom da smo negdje u pravcu Orahovice vidjeli avione i čuli odjeke eksplozija, pitao nas je prometnik hoćemo li nastaviti prema Virovitici ili ćemo ostati ovdje. I onda su između strojovođe, Vlade Majdanića, pomoćnika Josipa Novaka, kočničara Mate Tomislava, i Željka Stojanovića, i mene krenuli dogovori hoćemo li nastaviti put. Iako je prometnik rekao da s obzirom na zračnu opasnost ne moramo ići, mi smo se ipak odlučili da krenemo dalje, jer nam je cilj bio da se što prije vratimo kući.

Ilija Ivković prisjetio se i nastavka puta prema Virovitici:

Na izlasku iz Feričanaca malo smo usporili kad se avion počeo obrušavat i otvarat mitraljesku vatru. Kako smo nas trojica bili u pomoćnom vagonu, od straha smo se bacili pod radni stol. Nakon tog mitraljiranja, kad smo malo došli k sebi, ponovno kreću dogovori hoćemo li nastaviti makar do Orahovice te samo što smo krenuli, ponovno se pojavljuje taj avion i ispaljuje dvije rakete prema vagonu. To je bila stravična eksplozija od koje smo Mate i ja pali na pod, a Željko je nekim čudom ostao stajati bez nekih težih povreda. Kako je jedna od raketa presjekla zračni vod, vlak je počeo kočiti. Nas dvojica smo se u tom kočenju počeli kotrljati po vagonu, dok su ostala trojica iskočili iz vlaka u kukuruze. Strašno smo krvarili, no još smo bili pri svijesti. U svoj toj boli, nas dvojica nekako smo se uspjeli prebaciti na drugu stranu, u nekakve kupine. Tu sam počeo gubiti svijest i zadnje čega se sjećam jesu glasovi vojske, kad su nas pronašli i prebacivali na drugu stranu do saniteta.

Teško ranjeni radnici HŽ-a prevezeni su u bolnicu u Našice, a manje je poznata činjenica kako je Republika Hrvatska podnijela tužbu protiv tadašnjeg vrha Jugoslavenske Narodne Armije za navedeni čin.

Eto prošlo je 29 godina od tog događaja i vjerujte da mi uopće nije lako govoriti o tome. Naravno da su ostale strašne posljedice nakon toga, što fizički, a da ne govorim psihički, no život ide dalje.

Izvori
Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Ilije Ivkovića, prikupljeno u studenom 2020. godine