“U Baranji je bilo više tenkova nego hrvatskih policajaca” – početak bitke za Baranju

Pripadnici policijske stanice Beli Manastir, Marijan Kuzman i Zoran Sinanović te djelatnik specijalne jedinice iz Osijeka, Vidoja Marić ubijeni su 13. kolovoza 1991. godine. Bili su to prvi poginuli hrvatski branitelji u Baranji u Domovinskom ratu.

U Baranju je početkom srpnja 1991. godine ušao Novosadski korpus Jugoslavenske narodne armije. Razmjestio se na više strateških točaka, a mnogo snaga koncentrirao je u samom Belom Manastiru odnosno vojarni JNA koja se u njemu nalazila. Anto Prgomet, ratni zapovjednik policijske stanice Beli Manastir, prisjetio se jednom prilikom kako je u vojarni bilo više tenkova nego što je on imao policajaca. Nažalost dvojica njih ubijena su snajperskim hicima ispaljenim upravo iz te vojarne.

Zoran Sinanović rođen je 12. veljače 1960. godine u baranjskom selu Čemincu gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu pohađao je u Belom Manastiru te stekao zvanje mehaničara. Nakon srednje škole upisao je policijsku školu i postao policajac. U slobodno vrijeme rekreativno se bavio nogometom.

Marijan Kuzman rođen je 10. srpnja 1957. u Osijeku, a djetinjstvo je proveo u selu Mece na samom jugu Baranje. U selu je igrao nogomet u lokalnom klubu „Radnički“. Bio je vrlo dobar učenik, a osnovnu i srednju školu završio je u Belom Manastiru stekavši zvanje mehaničar poljoprivrednih strojeva. Prije nego se zaposlio u policiji radio je u Remontu Belje.

Zajedno sa Zoranom i Marijanom kobne večeri u patroli je bio i Darko Maltar koji je u Beli Manastir stigao u ispomoć iz valpovačke stanice. U ovom je napadu teško ranjen. Njemu i kolegama u pomoć su krenuli pripadnici Posebne jedinice policije Policijske uprave Osijek. Oni su dočekani u zasjedi između Švajcarnice i Čeminca i napadnuti od strane pobunjenih Srba iz Jagodnjaka i Uglješa. Tada su ranjeni specijalci Mirko Pongrac i Josip Županić, a život je izgubio Vidoja Marić.

Incidenata je prije toga u Baranji bilo, ali nitko nije očekivao ovakva brutalna ubojstva. Nakon ovoga događaja napadi od strane JNA i pobunejnika u Baranji pojačavali su se, sve u cilju zastrašivanja i protjerivanja hrvatskog stanovništva s područja Baranje. Beli Manastir uskoro je, 22. kolovoza 1991., okupiran, a početkom rujna i gotovo čitava Baranja. Branitelji Baranje tada su zauzeli položaje na prvoj crti obrane Osijeka gdje su se zadržali sve do mirne reintegracije u kojoj je Baranja vraćena u hrvatske ruke.

Izvori
Literatura
Taslidžić, Davorin, prir. Crna svitanja. Beli Manastir: Zavod za baranjsku povijesnicu, 2011.

Internet
HRT: “Obilježena 33. obljetnica pogibije pripadnika Policijske postaje Beli Manastir”, pristup ostvaren 13. kolovoza 2024.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Podijeli članak