Ubili su ih s leđa dok su u autu jeli sendviče – zasjeda u Budačkoj Rijeci

Tijekom ljeta 1991. godine rat koji se nazirao u slunjskom kraju još od Krvavog Uskrsa na Plitvicama potpuno je eskalirao, a događaj koji je obilježio početak pakla za Slunj i okolicu dogodio se 4. kolovoza 1991. godine u Budačkoj Rijeci. Tog dana ondje su ubijena trojica hrvatskih policajaca – Mile Butina, Zlatko Škrlec i Josip Milčić.

Mjesto zločina (autor fotografije Jakša Raguž)

Budačka Rijeka selo je koje se nalazi na glavnoj magistralnoj cesti D1 koja povezuje Karlovac s Dalmacijom, pa tako i Slunjem i Plitvicama. Presijecanjem te komunikacije s juga, od strane Titove Korenice, a zatim i presijecanjem ceste od Ogulina prema Slunju, kod Primišlja, stanovnicima tog kraja jedina veza sa svijetom ostala je cesta prema Karlovcu. No ni nju nisu dugo imali što je pokazao zločin koji je potresao Slunj, ali i Karlovac. Policajci su napadnuti na križanju kojim se iz sela izlazilo na magistralu oko 9 sati ujutro. Prvi koji su im priskočili u pomoć bili su pripadnici Specijalne policije iz Slunja, među kojima i Nikola Turkalj. On se tog događaja prisjetio u podcastu Gdje si bio ’91?:

Dolaskom do Budačke Rijeke zatekli smo stravičan prizor. Policijski “stojadin” bio je izrešetan. Sirena na volanu je bila uključena, naime jedan metak ju je pogodio i svirala je neprestano. Kada smo izašli iz svojih vozila odmah smo se rasporedili po zaklonima. Dvojica kolega bila su ubijena na stražnjem sjedalu izrešetanog vozila sa sendvičima u rukama. Butina koji je vozio je pretrčao cestu i uspio je opaliti par metaka iz PAP-ovke prije nego što su ga tamo ubili. Nikolu Rakocija, koji se ranjen zavukao pod auto, nismo u početku niti zamijetili. Njih četvorica su trebala ondje kontrolirati promet i pobunjeni Srbi, koji su kako smo čuli išli s neke svadbe, otvorili su rafal po njima.

Teško ranjenom Nikoli Rakociju život je spašen. Kasnije je o tome što se dogodilo više puta svjedočio pred sudovima Republike Hrvatske.

Čim smo došli ujutro, započela je paljba iz automatskog oružja, tzv ‘kragujevki’, po našem automobilu s razdaljine tri do pet metara. Butina je vozio, ja sam bio suvozač, a dvojica kolega na zadnjem sjedalu. Nažalost, nisu imale nikakve šanse. Butina je prvi shvatio što se događa i reagirao, ali imali smo puške kojima je nespretno rukovati u vozilu, pogotovo u takvoj iznenadnoj situaciji.

Stražnja klupa vozila na kojoj su ubijeni Zlatko Škrlec i Josip Milčić (autor fotografije Dinko Neskusil)

Za zločin je optuženo sedmero Srba – Darko Kresojević, Đorđe Radujković, Stanko Tomić, Mile Dakić, Dušan Tomić, Mile Tomić i Darko Lukač. Na koncu su za napad na prometnu policijsku patrolu u odsutnosti osuđeni svi osim Mile Dakića kojem je presuada preinačena na poticanje na oružanu pobunu te je oslobođen jer se za to djelo primjenjuje oprost te Darka Lukača koji je tijekom suđenja preminuo pa je protiv njega obustavljen postupak.

Naslovna fotografija – Dinko Neskusil

Izvori
Literatura
Pulez, Željka. Jedno srce za slobodu. Karlovac: Tiskara Pečarić & Radočaj, 1997.

Internet
Nacional.hr: “Obilježena 31. godišnjica ubojstva policajaca u Budačkoj Rijeci”, pristup ostvaren 2. kolovoza 2024., https://www.nacional.hr/obiljezena-31-godisnjica-ubojstva-policajaca-u-budackoj-rijeci/

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Podijeli članak