Tijekom zadnjih dana srpnja 1995. godine, u operaciji „Ljeto-95“, hrvatske snage oslobodile su Bosansko Grahovo i Glamoč te učinile ključan korak prema oslobađanju Knina. Osim toga oslobodile su niz bitnih kota koje su dominirale tim područjem te time uspostavili potpunu kontrolu nad širim područjem Bosanskog Grahova. Glavnu ulogu u tom zadatku imala je 4. gardijska brigada čija je 3. bojna dobila zadatak osvojiti vrh Lisina na planini Jadovnik.
Kamionom smo došli u selo Maleševci i odmah po iskrcaju sa svom opremom, dekama, podmetačima i oruđem za izradu položaja krenuli gore. Ispred nas je bila grupa izvidnika s kojom smo bili u kontaktu. Mrak nas je uhvatio negdje na dvije trećine puta i tu smo prespavali, da bi veću u svitanje krenuli naprijed. Na Lisinu smo se popeli 29. srpnja s prvim zrakama sunca. Gore nije bilo nikog. Prvog dana kolovoza stigla nam je smjena te smo se spustili u Maleševce.
Damir Božić. pripadnik 3. satnije 3. bojne 4. gardijske brigade
Nakon teškog poraza Vojska Republike Srpske nije se mirila s tim. Već 30. srpnja 1995. vojni vrh Republike Srpske sastao se u Bosanskom Petrovcu gdje je Ratko Mladić rekao kako je osvajanje Bosanskog Grahova i Glamoča odlučujuća pogreška koju su u ratu učinile hrvatske postrojbe. U dogovoru s predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem, Mladić je počeo planirati protuudar pod kodnim nazivom „Vaganj-95“. U pripremama za tu operaciju postrojbe Vojske Republike Srpske ušle su u sukob s hrvatskim snagama na koti Lisina već 2. kolovoza 1995.
U popodnevnim satima četnici su izvršili topničko pješački napad na Lisinu. Mi smo se u rekordnom roku, za svega 50 minuta, iz sela uspeli na Lisinu. Dok smo dolazili stanje se smirilo, a šuma je bila sablasna od porušenih stabala i grana koje su granate srušile.
Damir Božić. pripadnik 3. satnije 3. bojne 4. gardijske brigade
Sama kota Lisina bila je dominantna nad cijelim tim područjem i da su je pripadnici 4. gardijske brigade Hrvatske vojske izgubili Vojska Republike Srpske kontrolirala bi cestu Livno – Bosansko Grahovo – Strmica čime bi bilo onemogućeno 4. i 7. gardijskoj brigadi da u „Oluji“ uđu u Knin preko Strmice i vojnog poligona Crvena zemlja. Odlučujuća bitka odigrala se 3. kolovoza 1995. godine.
Ujutro, negdje u svitanje, taman kad smo došli sa smjene straže, pošto sam bija mokar odložio sam naoružanje i počeo oblačit suhu odjeću i u jednom momentu vidim ovog šta je na straži kako se prebacuje i drži pušku uperenu u jednom smjeru, podigao sam pogled i sedam metara ispred sebe ugledao vojnika. Bio je u američkoj uniformi, rap, motorola, sve isto kao i mi, zato ga je stražar propustija jer i on nije bija siguran, da nije netko od naših izvidnika. Tad sam mu viknija da stane. Stao je i okrenuo se. Na desnom ramenu uočio sam crvenu traku i odmah sam znao da je četnik. Postavio sam mu još onih par glupih pitanja čiji je, odakle je, samo da probudim moje suborce u kolibi. Nakon kratkog razgovora zavikao sam da puca po njemu, stražar je uputija kratki rafal u njegovom smjeru, ali uspija se izvući što mi u tom trenu nije bilo ni bitno jer i ja sam dobro prošao.
Damir Božić. pripadnik 3. satnije 3. bojne 4. gardijske brigade
Nakon ovih događaja, pod pretpostavkom da će Vojska Republike Srpske izvršit jači napad na Lisinu 3. kolovoza na nju su upućeni brigadni izvidnici „Odlikaši“ i izvidnici 3. bojne.
Bilo ih je petnaestak, a predvodio ih je Josip Markić. Nakon kraćeg dogovora Josip je poslao desetak izvidnika da naprave zasjedu u kotlini šume između nas i naše 1. bojne koja se nalazila desno od nas na vrhu Bat. Drugu skupinu koju su činila petorica izvidnika i nas sedmorica iz 3. satnije 3. bojne predvodio je Josip. Mi smo imali zadatak da se spustimo 300 metara ispod vrha i napravimo zasjedu. Već nakon stotinjak metara naletjeli smo na prethodnicu Vojske Republike Srpske od četiri čovjeka. Zatekli smo ih nespremne i to smo riješili u svega nekoliko sekundi. Brzim pregledom terena uočili smo sustav veze i karte, a bilo je i akumulatora, podmetača i deka što nam je govorilo da su tu noćili.
Damir Božić. pripadnik 3. satnije 3. bojne 4. gardijske brigade
Dvanaestorica hrvatskih vojnika izišli su iz šume gdje ih je Josip Markić podijelio u dvije grupe, udaljene desetak metara jedne od druge, te postavio zasjedu.
Točno je znao od kuda će neprijateljski vojnici doći i predvidio da kad ih odbije prva grupa, oni će pokušat s boka, a tada će naletjet na drugu grupu. Tako je na kraju i bilo. Na nekih 40 metara čuli smo kako pucketaju grančice. Mi smo spremni i u dosta povoljnijem položaju na rubu šume, a ispred nas je velika strmina. Po dogovoru pustili smo ih da nam se približe što je više moguće. Tek na nekih dva metra, kad smo uspostavili vizualni kontakt oči u oči, otvorili smo vatru i krenula je žestoka bitka.
Damir Božić. pripadnik 3. satnije 3. bojne 4. gardijske brigade
Neprijatelj je bio iznenađen te je, uz mnogo gubitaka, okončao napad. Pokazalo se uskoro da je to ustvari bio tek prvi val. Nakon kratkog vremena opet su napali skupinu od dvanaest hrvatskih vojnika.
Tad je već bilo teže jer njih je puna šuma, a nas je dvanaest i polako nam pada vatrena moć. Okviri se prazne i nemaš vremena kad da ih napuniš. U daljini se čuju kamioni, dolazi im pojačanje i onda kreće treći val napada. Tada je bilo najteže, trajalo je malo duže i osjetili su da mi sve slabije pucamo jer su nam okviri bili prazni, tako da su nam se približili na svega nekoliko metara. Bila je baš ono ludnica, bacija sam i onu zadnju bombu koju sam čuva za sebe. Napuniš okvir s desetak metaka, to brzo potrošiš pa opet. U jednom trenutku nam se dogodilo da nas trojica u isto vrijeme punimo okvire. Pogledali smo se i na brzinu odlučili da dvojica pune okvire trećemu koji će pokrivat naš dio.
Damir Božić. pripadnik 3. satnije 3. bojne 4. gardijske brigade
Prevagu u bitci donijeli su pripadnici 3. satnije 3. bojne 4. gardijske brigade koji su se samoinicijativno spustili prema napadnutoj skupini s vrha Lisine.
Ispočetka je stiglo njih nekoliko, a poslije još desetak i taj moment je donio prevagu u samoj bitci. Nakon još nekoliko njihovih pokušaja koji su bili sve slabijeg intenziteta nastalo je zatišje. Tada druga grupa, u kojoj je bio i sam Josip Markić, spustila u šumu i popucala se s četnicima. Tada je Josip bio smrtno ranjen. Izvukli smo ga iz šume i predali grupi za izvlačenje.
Damir Božić. pripadnik 3. satnije 3. bojne 4. gardijske brigade
Nakon što je Josip Markić, dozapovjednik izvidničke satnije 4. gardijske brigade, pogođen njegovi suborci nastavili su još jači i žešći otpor.
To je trajalo još nekih sat vremena i tad je jedan od izvidnika povikao da se prekine s vatrom i da je dosta krvi za danas. Svi su ga čuli. I mi i četnici. Svi su stali i više nitko nije pucao. Jedno vrijeme je trajala tako umirujuća tišina, potom su se čuli pokreti u šumi. To su oni izvlačili svoje stradale. Mi smo im mogli napraviti još štete, ali jednostavno smo ih pustili, ponajviše iz poštovanja jer su bili dobri ratnici, ništa manje i ništa više nego mi. Jednostavno, osjetilo se poštovanje s obje strane i to se u ratu događa, a eto ja sam imao priliku da se u to i uvjerim.
Damir Božić. pripadnik 3. satnije 3. bojne 4. gardijske brigade
Padom mraka izmučeni vojnici povukli su se na položaje te čekali smjenu koja im je stigla 4. kolovoza oko 1 u noći. Bili su to pripadnici 81. gardijske bojne Virovitica koja je prethodnog dana imala petoricu poginulih pripadnika. Unatoč svemu uspjeli su se uspeti na Lisinu i sačuvati je u rukama hrvatskih snaga štiteći tijekom operacije „Oluja“ bok glavnim snagama koje su napadale prema Kninu – 7. i 4. gardijskoj brigadi. One su se preko vojnog poligona „Crvena zemlja“ spustile prema Kninu, a moglo je biti i drugačije da vrh Lisina nije obranjen uz žrtvu heroja Domovinskog rata Josipa Markića koji je od posljedica ranjavanja ubrzo preminuo. Po njemu danas nosi ime vojni poligon iznad Knina kojim su njegovi suborci protutnjali u operaciji „Oluja“ slomivši „Krajinu“.
Josipa Markića nisam od prije poznavao, ali taj dan na mene je ostavio dojam istinskog vođe. Svojom hrabrošću i lakoćom procjenjivanja stanja na terenu, te ponajviše svojom mirnoćom je ulijevao sigurnost svima nama. Cijeli dan je bio u pokretu, obilazio nas razgovarao s nama, spuštao se u šumu, pregledavao teren. Kad smo krenuli bio je prvi, tako je i poginuo ispred svih i za mene je on Heroj Domovinskog rata.
Damir Božić. pripadnik 3. satnije 3. bojne 4. gardijske brigade
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.