U ratnim kronikama vezanim za karlovačko bojište nalazi se i podatak kako je 16. srpnja 1991. godine iz pravca sela Perna kraj Topuskog krenuo napad na to mjesto na granici Banovine i Korduna. Novinarka Željka Pulez zapisala je:
Grupa od stotinjak naoružanih ljudi, u utorak 16. srpnja, iz pravca Perne napala je Topusko, na kilometar udaljenosti od samog mjesta. Prvi je napad odbijen bez teškoća. Drugi je uslijedio nakon dva sata. U tom je sukobu ranjeno sedam pripadnika Zbora narodne garde Republike Hrvatske, dok se o gubicima neprijatelja ne zna. Pucalo se iz klasičnog oružja, a kasnije su četnici upotrijebili minobacače. Noć je protekla mirno. Prekinute su iz Karlovca telefonske veze s Topuskim, pa se teško dolazi do novih informacija o sukobima na tom području.
Bio je to početak bitke za Topusko u koje su dan ranije stigle snage formirane od pripadnika riječkih policijskih postaja. Njih 100-injak stiglo je na smjenu ekipi riječkih policajaca koji su u Topusko stigli početkom srpnja. Jedan iz skupine policajaca koji su 20. srpnja krenuli za Topusko bio je mladi policajac Duje Mitrović koji se prisjetio polaska idućim riječima:
Postrojeni gledamo se između sebe, slabo se poznajemo a idemo u rat, u situaciju u kojoj nikad nismo bili i ne znamo što nas tamo čeka. Prvi puta upoznajemo zapovjednika – osoba nižeg rasta, malo zdepast, pod rukom nekakav rokovnik. Nakon upoznavanja i zaduživanja oružja i municije isti odlučnim glasom nam govori: „Gospodo policajci idemo u Topusko, tamo se nalaze naše kolege koji su otišli prije nas, idemo ih zamijeniti. Od vas ne tražim da izigravate junake koji će jurišati na bunkere kao Boško Buha, hoću da se svi živi i zdravi vratimo doma“.
Dolaskom u Topusko policajcima je postalo jasno da su stigli u rat. Topusko se nalazilo uklinjeno u teritorij pod kontrolom pobunjenih Srba, nije bilo puno vremena za odmor. Smješteni su u lokalni hotel te već iste večeri preuzeli položaje od kolega koje su došli zamijeniti. Duje Mitrović čiji je brat Ivan bio među policajcima koji su se vratili za Rijeku prisjeća se vatrenog krštenja idućim riječima:
Vidim ispred sebe vrt sa posađenom zelenom salatom i betonski zidić visok 30-40 cm. Idealno mjesto za leći, neće biti tvrdo, a zid čuva od metaka. Upravo kad sam stavio šatorsko krilo i zauzimao ležeći položaj, pored glave uz uho nešto oštro fijukne. Glava i tijelo u trenu su se spojili sa zemljom, a znoj me oblio… Mislio sam da metak samo fijuče u kaubojskim filmovima. Drugi dan upoznajemo se sa stanovništvom, brzo se tu našlo i za pojesti i za popiti, sve od mještana koji su tu živjeli. Saznajemo da se selo zove Velika Vranovina, a naši položaji su iznad rijeke Gline – preko nje su četnici. Dok ležim ispod oraha dolazi jedna starica, gleda me kao da se poznajemo, a ništa ne govori… u jednom trenutku mi kaže : „Sinko što ti nisi išao, zašto si ostao?“ Svi domaći dečki prasnuše u smijeh. Tek tada shvatim o čemu se radi. Koja slučajnost da od nas stotinu dođem na položaj kojeg je do tada držao moj brat, a slični smo i to je staricu zbunilo.
Linija obrane koju su pokrivali riječki policajci bila je dugačka oko kilometar i pol. Dani su prolazili u neizvjesnosti. Pojedini dijelovi obrane Topuskog trpili su ozbiljnije napade, a “Riječani” osluškivali zvukove borbi u blizini. No početkom kolovoza i na njihove je položaje krenuo frontalni napad iz pravca rijeke Gline.
Zapovijed je i ovdje; ne pucaj, štedi municiju, budi siguran da ćeš pogoditi. Dok pored nas fijuču meci mi ne otvaramo vatru jer nemamo dovoljno streljiva. Tek kad se četnici približe počinjemo pucati samo da bismo im dali do znanja da smo tu.
Duje Mitrović
Ubrzo su Mitrović i kolege otišli na zasluženi odmor u Rijeku, a zamijenila ih je skupina policajaca koji su u Topuskom ostali sve do njegovog pada 14. rujna 1991. godine. U obrani Topuskog značajan doprinos dale su i druge postrojbe poput 110. karlovačke brigade ZNG-a koja je na to bojište stigla u kolovozu (vidi naslovnu fotografiju).
Izvori
Literatura
Pulez, Željka. Jedno srce za slobodu. Karlovac: Tiskara Pečarić & Radočaj, 1997.
Svjedočanstva
Facebook svjedočanstvo Duje Mitrovića, prikupljeno 10. srpnja 2024.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.