Nakon što je 26. lipnja 1991. godine buknula srpska pobuna u Glini koja je tog dana gotovo cijela okupirana stanje u gradu bilo je vrlo složeno. Hrvatski policajci iz policijske postaje, zajedno sa svojim zapovjednikom, odvedeni su u kninski logor, a zamijenili su ih policajci iz Policijske uprave Bjelovar koji su se našli u nezavidnom položaju.
Naime pod kontrolom su držali tek policijsku postaju i park pred njom, a između njih i pobunjenih Srba razmjestila se Jugoslavenska narodna armija. S druge strane obruča JNA na crti Gornji Viduševac – Donji Viduševac – Jukinac hrvatske snage uspostavile su crtu obrane no situacija na njoj nije bila nimalo laka. O defetizmu na položajima u Jukincu, predgrađu Gline, piše u svojoj knjizi Moja sjećanja tadašnji načelnik Policijske postaje Čazma Nikola Ivkanec:
Martićevci su stalno vrebali snajperima i provocirali pucnjavom iz oružja, na što oklopna tampon zona JNA, nije reagirala. Pored naših bojovnika u glinskoj Policijskoj postaji koja je zbog djelovanja JNA bila blokirana, postojale su manje snage Hrvatske policije van tampon zone. Ti su policajci zaposjeli sam ulaz u Glinu – konkretno: Ulicu Jukinac na cesti u smjeru Petrinje.
Raskrižje između Gline i Jukinca, nakada križanje Šakićeve i ulice Ivana Gregurića, a danas Tesline i Petrinjske, držala je Martićeva milicija. Na samom raskrižju tenk T-84 i borbeno oklopno vozilo usmjerili su cijevi prema ulici Jukinac u kojoj se nalazila hrvatska policija.
Na svaki – i najmanji pokret policajaca – paljeni su motori oklopnjaka JNA uz manevar kupola s topovskim cijevima. Bio je to psihološki rat – rat živaca. Radio-veza koju je održavala Hrvatska policija motorolama nije bila od koristi jer su u vezu neprestano upadali Martićevi milicajci. Nepostojanje prave veze s matičnom Policijskom upravom u Sisku, stalne oružane provokacije (naročito tromblonima i snajperima), u mladih i neiskusnih hrvatskih policajaca, stvaralo je osjećaj da su prepušteni sami sebi. Gubili su samopouzdanje i pomišljali na bijeg iz Gline i napuštanje bojišnice. Tada neki čazmanski policajci uspijevaju uspostaviti vezu s PU u Bjelovaru i izvijestiti nadređene da se spremaju napustiti bojišnicu ukoliko ne dođe netko tko će preuzeti zapovjednu odgovornost i učiniti situaciju izdržljivijom za hrvatsku stranu bojišnice. Nakon toga me nazvao načelnik PU iz Bjelovara i dogovorili smo se da odmah otputujem u Glinu i spriječim rasulo među hrvatskim policajcima.
Kada je stigao u Jukinac Nikolu Ivkanca 10. srpnja 1991. dočekalo je 40 demoraliziranih policajaca. U ratni dnevnik zapisao je:
Disciplina ispod svakog nivoa, loš i prljav izgled, neposlušnost prema grupovođama i izražavanje nezadovoljstva – prijeti rasulo i zaraza. Loša organizacija borbenog osiguranja, ubojna oprema razbacana, ne zna se cilj zadataka, ne zna se točno raspored naših snaga u sadejstvu, ne zna se niti jačina i raspored neprijateljske strane. Do sada se pucalo nasumce bez opravdanog razloga, danju i noću, osjećaj napuštenosti i straha.
U takvim okolnostima Ivkanec je zaveo disciplinu i uveo red, a potom dao šansu onima koji žele napustiti policiju da to slobodno učine međutim svi su ostali. Iako se stanje stabiliziralo vrlo brzo JNA pokazala je pravo lice čega se Ivkanec, kasnije jedan od zapovjednika obrane Daruvara i Pakraca prisjetio u podcastu Gdje si bio ’91?
Brzo smo se stabilizirali i ohrabrili te organizirali jedan punkt obrane u slučaju nekakvog težeg stanja. To se tako odvijalo tijekom cijelog srpnja u Glini sve dok tenk JNA otvoreno nije krenuo pucati prema policiji. Stigla je interventna policija iz PU Bjelovar i počeli smo se povlačiti u smjeru Prekope gdje nas je čekao autobus. Prvi put sam se ondje susreo s iskustvom da JNA puca na policiju. Postao sam svjestan da Jugoslavenska narodna armija nije više narodna već da je neprijateljska. Do tada sam kao rezervni oficir te vojske vjerovao da ona neće pucti po svojem narodu, ali prevario sam se.
Izvori
Literatura
Ivkanec, Nikola. Moja sjećanja. Čazma, Daruvar, Pakrac: Grad Čazma, Grad Daruvar, Grad Pakrac, 2006.
Raguž, Jakša. “NAPAD NA POLICIJSKU STANICU GLINA 26. LIPNJA 1991.”. U: Zbornik Drage Roksandića, urednici Damir Agičić, Hrvoje Petrić, Filip Šimetin Šegvić, 879-917. Zagreb: FF press : Filozofski fakultet Sveučilišta, Odsjek za povijest, Zavod za hrvatsku povijest, 2019.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.