Već u kasno proljeće, 15. lipnja 1991. godine, dio pripadnika 1. “A” brigade Zbora narodne garde „Tigrovi“ upućen je na sam istok Hrvatske – Ilok. Zbog sve složenije situacije, osobito na granici sa Srbijom, 5. srpnja stiglo im je i pojačanje u vidu jedne satnije 3. bojne koju je predvodio Damir Šimunić.
Zadaća „Tigrova“ bila je priprema obrane i uspostava nadzornih točaka na cestovnim prijelazima i naseljenim mjestima te sprečavanje ulaska specijalnih i drugih postrojbi JNA iz Srbije na državni teritorij Republike Hrvatske. Zbog neopremljenosti, nažalost, nisu mogli nadzirati promet Dunavom. Upravo je oko Iločkog mosta koji povezuje Srbiju i Hrvatsku preko Dunava bilo najviše čarki.
Ondje je 8. srpnja 1991. JNA otvorila u večernjim satima vatru na policijsku ophodnju koja je nadzirala promet. Jedan je policajac, Goran Štipak iz Šarengrada, poginuo, a trojica su ranjena. Nakon toga JNA je s četiri tenka došla iz pravca Bačke Palanke. Oko 22 sata Zoltan Hadrava zauzima povoljan položaj te s udaljenosti od oko 300 metara tuče po tenkovima ručnim raketnim bacačem. Rezultat – prvi uništeni tenk u Domovinskom ratu.
Bio je to strašan podvig, no već idućeg dana uslijedila je odmazda. JNA je na današnji dan, 9. srpnja 1991. godine oko 16 sati, mitraljirala zrakoplovima tipa „Galeb“ ekonomiju Principovac kraj Iloka u kojoj se nalazila baza „Tigrova“ koji su ondje imali obučno središte. U napadu su ranjeni su Zvonko Mikić, Marinko Vukoja i Predrag Jurčec koji je od posljedica i preminuo idućeg dana u vukovarskoj bolnici.
„Pedo“, kako su ga zvali prijatelji, rođen je 14. travnja 1971. godine u Oberndorfu u Njemačkoj. Odrastao je u međimurskom selu Donja Dubrava, u kojoj je završio osnovnu školu. Srednju školu završio je u Ljubljani te stekao zvanje kovinotokara. Bio je strastveni navijač Dinama, Bad Blue Boys, Kao i mnogi pripadnici te navijačke skupine dragovoljno je otišao u rat. U ožujku 1991. godine u Varaždinu je pristupio u postrojbe MUP-a RH. Osnivanjem Zbora narodne garde prelazi u 1. “A” brigadu „Tigrovi“, točnije njezinu 3. bojnu, s kojom je otišao na ratište u Ilok gdje je poginuo kao prvi Međimurac u Domovinskom ratu. Pokopan je u Donjoj Dubravi, a iza sebe ostavio je roditelje Franju i Katarinu.
Nakon njegove pogibije „Tigrovi“ su napustili Principovac i smjestili se u dvorac u Iloku. JNA je ubrzo uspostavila komunikaciju između Bačke Palanke i Šida te zauzela ekonomiju Principovac, kotu ne samo bitnu za obranu Iloka već i Šarengrada i Bapske. Time je obrana najistočnijeg dijela Hrvatske stavljena u nepovoljan položaj u kojem je izdržala sve do 17. listopada 1991. kada dolazi do potpune okupacije Iloka.
Naslovna fotografija – Predrag Jurčec desno
Izvori
Literatura
Granjec, Stjepan ur. Međimurje u Domovinskom ratu za slobodnu Hrvatsku. Čakovec: Skupština općine Čakovec; TIZ ZRINSKI dd., 1992.
Čutura, Dinko ur. Heroji ne umiru (I. knjiga). Zagreb: Hrvatska zejdnica udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Republike Hrvatske, 2009.
Monografija 1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Zagreb: Znanje, 2015.
Mato Batorović i Stipan Kraljević: “Ilok u okruženju, izlazak u konvoju, Iločani u progonstvu” Sociologija sela 31 (3/4), (1993), 183-194.
Internet
Davor Runtić: “Kontroverze: Merčepova uloga u obrani Vukovara”, Večernji.hr, pristup ostvaren 9. srpnja 2021., https://www.vecernji.hr/vijesti/kontroverze-mercepova-uloga-u-obrani-vukovara-600906
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.