Poslala djecu iz Vukovara i otišla u gardu. Jedva je preživjela teško ranjavanje na Sajmištu. – Vasilija Tucker Vaska

Vasilija Tucker za prijatelje poznatija kao Vaska istinska je junakinja Domovinskog rata. Čuo sam za nju od njezinih suboraca, čitao o njoj u člancima najčitanijih portala, kao i u monografiji njezine 4. bojne 3. gardijske brigade. Iz svega toga rodilo se strahopoštovanje zbog kojeg sam, moram to priznati, imao tremu prije nego što ću je nazvati. Ipak, ohrabrio sam se, okrenuo broj telefona koji mi je dala obitelj Zeko iz Vukovara i tako je krenulo poznanstvo koje je preraslo u prijateljstvo. Vaska odiše majčinskom ljubavlju kojom je i mene obgrlila. Velika je to privilegija. Iz takve blizine, inspirirati se, učiti cijeniti svijet oko sebe i usvajati zdrave stavove. No da se ne zadržim na tome. Evo nekoliko redaka o Vaski s fokusom na njezin ratni put.

Život ju nije mazio, odrasla je kraj Đakova kao siroče, a u potrazi za boljim životom stigla je u Vukovar u srednju školu nakon čega se zaposlila u tvornici obuće Borovo. Svestrana Vaska plesala je u folkloru, školovala se, pa čak i počela učiti kineski no sve to prekinuo je rat. Živjela je te 1991. u Borovu naselju kao samohrana majka s 10-godišnjm kćerkom i 11-godišnjim sinom. U početku je pomagala po skloništima, a kada je počela prava bitka poslala je djecu van grada te se otišla prijaviti u gardu.

Mladim gardistima i gardistkinjama postala je poput majke, brinula se za njih, kuhala im, a vrlo brzo s njima je išla i na prvu crtu gdje je spašavala ranjenike. Nedostajalo je svega, pa čak i zavoja, a kada je rekla vojnicima da će uskoro morati početi trgati odore da sanira rane heroj Ivan Brdar rekao joj je neka prvo uzme njegovu.

U jednoj od akcija spašavanja i sama je teško ranjena 10. listopada 1991. Na krvavom Sajmištu, najtežem dijelu obrane Vukovara, vodile su se borbe doslovno za svaku kuću. Vaska je otvorila dvorište u kojem su bili neprijateljski vojnici i završila s 11 prostrijelih rana. Osim s transportera pogođena je i hicima iz snajpera. Suborci joj nisu mogli prići te je tek nakon par sati spašena i odvedena u vukovarsku bolnicu.

Nije bila svjesna težine svojih rana, a kasnije je saznala da su joj kroz otvorene rane, dok su je suborci izvlačili, ušli deseci sitnih gelera koji i danas šeću njezinim tijelom. Nadala se da će se oporaviti i vratiti na prvu crtu međutim prognoze doktora nisu bile tako optimistične. Trebalo joj je nekoliko operacija koje u tim uvjetima nisu mogli izvesti te je srećom izvedena iz Vukovara konvojem Liječnika bez granica 19. listopada 1991. zajedno s preko stotinu najtežih ranjenika. Da nije, vjerojatno bi završila na Ovčari.

Ovako je oporavak nastavila u bolnici na zagrebačkom Svetom Duhu gdje se spojila sa svojom djecom. Neslomljivog duha, Vaska je u progonstvu nastavila život pomažući kome god je trebalo. Baveći se humanitarnim radom upoznala je i budućeg supruga, Engleza Roberta, s kojim danas živi kraj Zagreba mirnim obiteljskim životom. Bila je protagonistica u dokumentarnom filmu Njezina strana priče – Vukovar, a gostovala je i u podcastu Gdje si bio ’91? kojeg možete pogledati OVDJE.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Hrvatske braniteljice – jučer, danas, sutra koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.