Golubov kamen, brdo iznad Rijeke dubrovačke, bio je zloglasno neprijateljsko uporište koje su hrvatske snage tijekom 1992. u nekoliko navrata pokušavale osloboditi. To brdo bilo je ključ deblokade Dubrovnika na tom području jer su s njega srpske snage, Mokošicu i magistralu koja je jedina cesta koja spaja Dubrovnik s ostatkom Hrvatske, imali kao na dlanu.
Oslobađanje Golubovog kamena izvela je Bojna Zrinski koja je kao specijalna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske na jug stigla upravo s tom zadaćom. Unatoč uspješno izvedenoj akciji u kojoj nije imala gubitaka, a neprijatelj je natjeran u bijeg, Bojna Zrinski bila je primorana povući se s Golubovog kamena zasutog topničkom paljbom te se neprijatelj ponovno vratio. S tog mjesta, smještenog neposredno iznad izvora rijeke Omble na nadmorskoj visini od 422 metra, ponovno su sijali djelujući strojnicama velikog kalibra. Jedna od tih strojnica danas je eksponat u Muzeju Domovinskog rata Dubrovnik na Srđu. Varina Jurica Turk i Mišo Đuraš koji vode taj muzej otkrili su za Dubrovački list kako je 3. imotskoj bojni 4. gardijske brigade pošlo za rukom osloboditi to uporište:
Iza posljednjih kuća u Mokošici, oko dva sata ujutro 1. srpnja 1992. godine, kozjom stazom prema Velikoj gomili, krenulo je 36 pripadnika 3. satnije 3. bojne, pod zapovjedništvom Zdenka Šanića. Sa sobom su uz osobno naoružanje nosili i minobacač 60 mm, za koga su nešto mina našli pod samim vrhom, na položaju koji su prije njihovog dolaska držali pripadnici 2. bojne 163. brigade. U 4 sata i 10 minuta podijelili su se u tri grupe i čekali nalet MIG-ova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. U 4 i 50 hrvatski MIG-ovi su prvi put borbeno djelovali u Domovinskom ratu i označili početak akcije.
Sudionik akcije Ivica Kukavica o njoj je progovorio u podcastu Gdje si bio ’91?:
Ta 3. satnija koju je vodio Zdenko Šanić ona je doslovno išla odozdo i netko ih je mogao sa stijenama zaustaviti i gađati. Ja sam kao pripadnik 1. satnije išao brdom iz pravca Osojnika. Kad je krenula ta ključna operacija deblokade Dubrovnika (op. a. “Tigar”) rekli su nam da ćemo vidjeti signal za napad. Trebali smo biti na svojim pozicijama i čekati. Nismo znali što čekamo, no u jednom trenutku smo shvatili. Pogledavši s brda prema moru vidio sam dvije točkice kako bljeskaju. Vrlo brzo te točkice su postale dva zrakoplova. U tom trenutku smo mislili da su to njihovi zrakolovi, no oni su kroz kanjon nama prišli i vidjeli smo da su to hrvatski MIG-ovi s hrvatskim oznakama. Proletili su sto metara od nas, vidjeli smo pilote u kabinama, veselili smo se jako. Oni su napravili krug, raketirali su njihove ključne pozicije i šokirali neprijatelja. To je bio taj signal, nakon kojeg je krenulo i topništvo.
Pripadnici 4. gardijske brigade istodobno su krenuli u napad na više pravaca – 1. i 2. bojna prema Srnjaku, 4. bojna prema Orahu, a 3. bojna prema Golubovu kamenu. Sa svih strana otvrana je vatra što iz osobnog naoružanja, što iz bestrzajnih topova, minobacača i maljutki. Teške borbe trajale su do kasnih poslijepodnevnih sati. Premda je ranjeno osam gardista, među kojima i zapovjednik Zdenko Šanić, nakratko su uspjeli ovladati Golubovim kamenom. Ipak padom mraka, pod djelovanjem neprijateljskog topništva prisiljeni su na manji uzmak.
Nastavak napada uslijedio je već 2. srpnja, snagama ojačanim pripadnicima 1. i 2. satnije. U teškim borbama na Golubovu kamenu poginuli su Vinko Žužul Pašić i Branko Kutleša. I pored novih teških gubitaka, 4. brigada je zauzela cjelokupan plato i nastavila daljnje napredovanje prema Uskoplju, Vukošu i Zaplaniku. Osvajanje Golubova kamena ostalo je sve do danas jedan od simbola deblokade Dubrovnika.
Izvori
Literatura
Monografija 1. hrvatski gardijski zdrug, Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.
Monografija 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci” Zagreb : Despot infinitus, 2013.
Internet
Dubrovniknet.hr: “1. srpnja 1992. godine, kozjom stazom prema Golubovu kamenu, krenulo je 36 hrvatskih branitelja…”, pristup ostvaren 29. lipnja 2024.,https://www.dubrovniknet.hr/1-srpnja-1992-godine-kozjom-stazom-prema-golubovu-kamenu-krenulo-je-36-hrvatskih-branitelja/
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.