Dva brata oslobodila su svoje selo pa ubrzo nesretno stradala – poginuli heroji Stanko i Ivan Milanović

Na današnji dan, 27. lipnja 1992. godine, u prometnoj nesreći pod topničkom vatrom poginula su braća Stanko i Ivan Milanović.

Stanko Milanović rođen je 12. veljače 1956. u selu Pješivac-Greda u općini Stolac (BiH). Osnovnu je školu pohađao na Rivinama i Crnićima, a Školu za učenike u privredi u Stocu. Radio je u Tvornici kuglica u Stocu. Nije bio oženjen. Poslije demokratskih promjena aktivno se uključuje u pripreme za obranu stolačkoga kraja i postaje zapovjednik Dubravske satnije. Poslije pada općine Stolac u srpske ruke, uključuje se u 116. brigadu Hrvatske vojske. U toj je postrojbi bio zapovjednik 6. (stolačke) bojne.

Stanko Milanović

Ivan Milanović rođen 13. listopada 1958. također u selu Pješivac-Greda. Osnovnu je školu pohađao na Rivinama i Crnićima. Prije početka Domovinskoga rata radio je kao pomorac u Atlantskoj plovidbi u Dubrovniku. Bio je oženjen, nije imao djece. Kad je počeo Domovinski rat uključio se u 116. brigadu Hrvatske vojske. U travnju 1992. imenovan je za vozača u 6. (stolačkoj) bojni 116. brigade.

Ivan Milanović

Ivan i Stanko sudjelovali su u operaciji “Čagalj” tijekom koje je su oslobađali njihovo selo te ostatak općine Stolac. Poginuli su pod topničkom vatrom u prometnoj nesreći u ranim jutarnjim satima. Vraćali su se sa sastanka održanog u Glavnom stožeru HVO-a u Grudama. Pokopani su na groblju Svetog Ivana u Metkoviću idućeg dana jer je njihovo selo Pješivac kod Stolca bilo u opasnosti od neprijateljskih djelovanja.

Izvori
Literatura
Jurić, Ivan. Spomen-knjiga poginulim Neretvanima u Domovinskom ratu. Metković: Matica hrvatska Ploče, 2001.

Periodika
“Pokopana braća Milanović”, Slobodna Dalmacija (Split), 29. lipnja 1992., 32.

Podijeli članak