“Bando četnička” orilo se Zagrebom – demonstracije pred Vojnim sudom JNA u Gajevoj

Tijekom siječnja i veljače 1991. godine, pod optužbom za krijumčarenje oružja te pokušaj organiziranja oružanje pobune protiv Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, uhićena je skupina hrvatskih domoljuba iz Virovitice i okolice. Među optuženima našao se i ministar obrane Republike Hrvatske Martin Špegelj no JNA se nije usudila upasti u bazu MUP-a na Tuškancu u kojoj se nalazio i uhititi ga.

Na koncu su, temeljem optužnice Vojnog tužiteljstva 5. vojne oblasti JNA, uhićeni Đuro Dečak, Antun Habijanac, Vinko Belobrk, Vlado Šabarić i Franjo Kovač. Zatvoreni su i držani u izolaciji prepušteni maltretiranju „organa bezbednosti JNA“. Iako su držani u uvjerenju da nemaju vani potporu javnosti situacija je bila potpuno drugačija.

U Virovitici je nedugo nakon njihova uhićenja održano nekoliko skupova podrške, a čak 62 tisuće ljudi potpisalo je peticiju za njihovo puštanje na slobodu. Unatoč svemu Vojni sud 5. vojne oblasti, sa sjedištem u Gajevoj ulici u Zagrebu, prihvatio je zahtjev Vojnog tužiteljstva i pokrenuo sudski postupak. Uskoro se u javnosti stekla slika kako se na suđenju „virovitičkoj skupini“, kako su je nazivali mediji, sudi čitavoj Republici Hrvatskoj.

U svojoj knjizi Rat za Hrvatsku započeo je u Virovitici, Milan Vuković, odvjetnik optuženih opisao je susret s predsjednikom Franjom Tuđmanom par dana prije početka suđenja. U razgovoru su se dotakli pitanja treba li organizirati demonstracije uoči početka suđenja, a na kraju je zaključeno da ih treba održati jer je i suđenje političko. Tadašnji članovi Izvršnog odbora središnjice Hrvatske demokratske zajednice Jure Ivančić i Nediljko Matić preuzeli su inicijativu organizacije prosvjeda koji je održan 8. travnja 1991. godine, na dan kada je trebalo započeti suđenje.

Ivančić i ja smo preko faksa i medija ljude pozvali na prosvjed, ali kad smo vidjeli tu rijeku ljudi koja se počela slijevati sa Zrinjevca, zelenog vala, Esplanade, ma odasvuda, nismo vjerovali. U strahu da to ne izmakne kontroli, doveli smo tadašnjeg gradonačelnika Borisa Buzančića i naručili orkestar da svira na Zrinjevcu, samo da bi privukli ljude i maknuli ih ispred zgrade suda. Bacalo se kamenje, krumpiri, jaja. Mene je potpuno poprskalo jaje koje se odbilo od stabla. Tada nismo imali pojma da su tamo specijalci iz Niša, ali ljude više ništa nije moglo zaustaviti.

Nediljko Matić, Hrvatska demokratska zajednica

Više od 5 tisuća prosvjednika opkolilo je sud u Gajevoj ulici u središtu Zagreba uzvikujući parole poput „Okupatori!“; „Bando četnička!“ i slično. Dva su kordona hrvatske policije s mukom sprječavala prosvjednike da ne prodru u zgradu suda. Radilo se o pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko te Jedinice za posebne zadatke Rakitje. Obje postrojbe sudjelovale u akcijama u Pakracu i na Plitvicama prethodnog mjeseca te su uživala najveće povjerenje državnog vrha stoga im je povjeren ovaj važan zadatak.

Da su prosvjednici uspjeli probiti kordon vrlo vjerojatno došlo bi do sukoba s tragičnim posljedicama jer su se u zgradi suda nalazili specijalci, generala Aleksandra Vasiljevića koji je bio zadužen za osiguranje suđenja, spremni na brzu reakciju u slučaju upada mase u zgradu suda. U dramatičnom ozračju mogućeg krvoprolića Goran Petrić je uspio postaviti hrvatsku zastavu na vrh zgrade Vojnog suda. To je izazvalo oduševljenje prosvjednika, a hrabra Slavica Međeri probila se do ulaza i potpeticom cipele razbila ploču s oznakom omražene vojne institucije.

Nas petero čekali smo ročište u jednom zvučno dobro izoliranom hodniku pa isprva ništa nismo čuli. Ali kad su nas doveli u sudnicu, to su pucala stakla, letjelo kamenje… Brzo su nas odveli u jednu ćeliju koja se nalazila u dvorišnoj strani zgrade, ali se ipak itekako čula jeka tisuća glasova. Bila je to za nas vrlo neizvjesna situacija, nije bilo bezazleno. Kad smo čuli tu jeku, shvatili smo što se događa i to nam je dalo puno moralne snage. Kad se sve stišalo, general Aleksandar Vasiljević nas je poveo da vidimo kako izgleda sudnica. To je bilo sve razbijeno! Staklo je bilo rasuto u komadićima, posvuda kamenje, pisaća mašina potpuno razbijena… Danas vjerujem da je upravo taj pritisak ljudi utjecao na presudu da nas se pusti. Ma oni su pokušali izvesti predstavu zastrašivanja, htjeli su poniziti hrvatski narod, pokazati kako su toliko moćni da nam mogu suditi usred Hrvatske. Inače bi nas odveli u Sarajevo, Beograd, negdje dalje.

Đuro Dečak, optuženi

Suđenje je 8. travnja odgođeno, a okončano je 20. svibnja kada su svi optuženi proglašeni krivima. Antun Habijanac osuđen je na kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci, Đuro Dečak dobio je tri godine, Franjo Kovač dvije i šest mjeseci, Vlado Šabarić godinu i tri mjeseca, a Vinko Belobrk jednu godinu. Do pravomoćne presude Habijanac, Dečak i Belobrk pušteni su na slobodu gdje ih je dočekalo mnoštvo ljudi. Šabarić i Kovač prebačeni su kao aktivne vojne osobe JNA u beogradski zatvor. Razmijenjeni su 25. studenog na aerodromu “Pleso” za generala JNA Milana Aksentijevića. Savezni vojni sud u Beogradu na koncu nije dovršio suđenje te pravomoćna presuda nikada nije donesena.

Naslovna fotografija – Zapovjednik 1. satnije Jedinice za posebne zadatke Rakitje Ivan Grbavac “Cobra” pred zgradom suda nakon završetka demonstracija

Izvori
Literatura
Vuković, Milan. Rat za Hrvatsku je započeo u Virovitici : 1991. – suđenje Virovitičanima pred Vojnim sudom u Zagrebu. Virovitica: Gradsko poglavarstvo, 1996.
Monografija Jedinica za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.

Internet
Sergej Trajković: “25 GODINA OD PROSVJEDA ‘Letjelo je kamenje, pucala su stakla, građani su nas spasili od robije’”, Jutarnji list, pristup ostvaren 8. travnja 2021., https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/25-godina-od-prosvjeda-%E2%80%98letjelo-je-kamenje-pucala-su-stakla-gradani-su-nas-spasili-od-robije%E2%80%99-3708729