“Moji sinovi otišli su u rat s đačkim torbama. Jedan se nikada nije vratio.” – poginuo heroj Krunoslav Fligić

U blizini Daruvara, prilikom uklanjanja neprijateljskog minskog polja, život je 3. ožujka 1992. godine izgubio heroj Domovinskog rata Krunoslav Fligić.

Krunoslav je rođen 20. svibnja 1973. godine u selu Slobodnica kraj Slavonskog Broda. Ondje je i odrastao u obitelji Andrije i Pavke zajedno s godinu dana mlađim bratom Krešimirom. U Slobodnici je pohađao osnovnu školu. Bio je vrijedan đak i odličan učenik. Bavio se streljaštvom, no zbog prevelike dioptrije morao je odustati i od streljaštva i od vojnog poziva koji ga je zanimao. Upisao je srednju Poštansku i telekomunikacijsku školu u Zagrebu na današnjem Kennedyjevom trgu.

Godinu dana kasnije istu je školu upisao i njegov brat. Živjeli su u učeničkom domu kraj škole i uživali u mladosti. Nju je prekinuo rat. Krunoslav je trebao maturirati, a Krešimir je tek počinjao 3. razred kada su se uključili u obranu Hrvatske zajedno sa skupinom vršnjaka iz Zagreba.

Svi smo bili maloljetnici ili mlađi punoljetnici koji smo se znali s utakmica Dinama i sa zagrebačkih ulica, bez vojne obuke, te nas kao takve nisu nigdje htjeli primiti. Prijavljivali smo se i pokušavali negdje ubaciti još od sredine listopada ali bez uspjeha. S Krunom sam početkom prosinca 1991. sjeo u redovnu autobusnu liniju Zagreb-Daruvar, krenuli smo prijaviti se u ZNG Daruvara nakon što su neki naši dečki „probili led“ i uspjeli se prijaviti u redove branitelja Daruvara nekoliko tjedana ranije.

Neven Lamza, prijatelj i suborac

Zbor narodne garde u Daruvaru mladiće pristigle iz Zagreba primio je u svoje redove jer su, nakon zauzimanja skladišta Polom, imali naoružanje, ali im je nedostajalo ljudstva. Grad je bio u poluokruženju te je lokalnim braniteljima ovo pojačanje iz Zagreba mnogo značilo.

Po dolasku u Daruvar kod autobusnog kolodvora nas je dočekala tada još uobičajena minobacačka vatra po gradu na koju smo se vrlo brzo navikli. Nakon što je prestala došetali smo do zapovjedništva ZNG-a za Daruvar i rekli „evo i nas“. S nama je u busu došao i treći prijatelj, koji je s Krešom išao u razred ali su ga odbili jer nije imao ni 16. godina. Krešo i još neki su bili stari kao on ali su došli nekoliko tjedana ranije kada je situacija bila dosta lošija pa su primljeni bez puno upita o godinama, a kada smo mi stigli već bili „iskusni“ ratnici, koliko god to iz današnje perspektive suludo zvuči.

Neven Lamza, prijatelj i suborac

Krunoslav Fligić svoj ratni put započeo je uz mlađeg brata Krešimira u inženjerijskom vodu 52. samostalnog bataljuna ZNG-a Daruvar. Baza im je bila u dvorcu Janković odakle su išli u akcije.

Kruno je za razliku od njegovog brata, koji je energičan i mladenački nemiran, bio miran i tih te vrlo pametan, veliki domoljub i motiviran za obranu Hrvatske. Od svih u inženjerijskom vodu je bio najstudiozniji i najoprezniji, željan učenja, znao je sve o svakoj mini, svakom eksplozivnom sredstvu s kojima se svakodnevno susretao.

Neven Lamza, prijatelj i suborac

Nakon što je Daruvar obranjen Krunoslav i Krešimir trebali su se, početkom 1992., vratiti kući. Ostali su još samo kako bi pomogli suborcima pri razminiranju minskog polja na području Vranjevine iznad Daruvara. Nažalost u njihovoj posljednjoj akciji jedna je protupješačka mina bila kobna za Krunoslava koji je izdahnuo bratu na rukama.

Nikada neću zaboraviti taj dan kada je stradao, skoro 4 mjeseca nakon što smo došli. Moj vod je tada držao obrambene položaje u Kusonjama kraj Pakraca te smo se ustrojili u dvije smjene i rotirali po principu 5 dana teren, 5 dana pozadina u Daruvaru. Taman smo taj dan došli iz Kusonja i dobili izlazak u grad te sam s veseljem otišao u „naš“ kafić gdje smo se redovito družili s ostalim prijateljima. Čekajući da se skupimo utrčali su dečki iz inženjerije koji nisu bili taj dan raspoređeni na Vranjevinu i rekli nam što se dogodilo… Šok, tuga i nevjerica. Uz Krunu je teško bio ranjen još jedan pripadnik inženjerije koji je preživio nakon 10-tak operacija koje su trajale nekoliko godina.

Neven Lamza, prijatelj i suborac

Krunoslavova majka Pavka s puno tuge i boli prisjeća se tog razdoblja i gubitka svojeg sina.

Moji sinovi otišli su u rat s đačkim torbama. Jedan se nikada nije vratio. To mu je trebao biti posljednji zadatak prije odlaska kući.

Pavka Fligić, majka

Na mjestu Krunoslavove pogibije podignuta je spomen ploča koju svake godine obilazi njegova obitelj te prijatelji i suborci.

Krešimir Fligić (lijevo) i Neven Lamza (desno) s Nevenovim sinom na mjestu Krunoslavove pogibije

Od samog dolaska u Daruvar bili smo u dosta akcija, sudjelovali u velikom valu oslobađanja okupiranih prostora zapadne Slavonije, vidjeli puno smrti, poginulih i ranjenih suboraca, civila i neprijatelja, ali do tada smo se mi nekako izvukli, nitko od nas “ZG klinaca” nije bio niti ranjen. Kruno je nastradao kada se sve već počelo smirivati, kada je UNPROFOR već bio najavljen i primirje se uglavnom poštivalo. Opasnost je prijetila jedino od povremenih snajpera ili mina kojih je bilo po svukuda… Nikada mi neće izaći iz glave zašto su taj dan bili baš tamo i zašto baš tada.

Neven Lamza, prijatelj i suborac

Izvori
Literatura
Kovačić, Zvonko. Daruvar u Domovinskom ratu protiv velikosrpske ideologije, politike i agresije. Daruvar: UHVIDR-a Daruvar, Grad Daruvar, Matica hrvatska – Ogranak Daruvar, 2023.

Svjedočanstva
Usmena svjedočanstvo Pavke Fligić, prikupljeno 28. lipnja 2021.
Pismeno svjedočanstvo Nevena Lamze, prikupljeno 2. ožujka 2023.

Podijeli članak