Otišao je u okupirano selo spasiti roditelje. Stradao je u Korani. – poginuo heroj Mile Šlat

U ljeto 1992. godine Mirko Lapić, Hrvat iz Donjeg Nikšića koji je živio u tom okupiranom selu nedaleko Slunja, otišao je u ribolov na obližnju Koranu. Na obali rijeke, u vrbama, zatekao je leš u raspadnutom stanju. O tome je obavijestio okupatorsku miliciju koja je izišla na očevid. Utopljenik je na sebi imao šarenu uniformu, krunicu, sat i ručnu bombu. Leš tada nepoznatog hrvatskog vojnika odvezen je vojnim kamionom i pokopan u Luki na Korani u Koranskoj Dubravi.

Nakon 15 dana pripadnici Srpske vojske Krajine išli su na tom mjestu pretraživati korito Korane te su pronašli pušku. Točnije pronašao ju je Nikola Niko Opačić iz Primišlja koji ju je zadržao i hvalio se kako je to “njegov ratni plijen od ustaša”. Tko je bio utopljenik i kako se uopće ondje našao pitanje je na koje odgovor pronalazimo u knjizi Ivana Strižića Zločin bez kazne.

Bio je to hrvatski vojnik Mile Šlat. Mišo kako su ga nazivali prijatelji ili suborci dolaskom demokratskih promjena učlanio se u Hrvatsku demokratsku zajednicu te je uskoro u Mjesnoj zajednici Cvitović izabran za člana Izvršnog odbora ogranka te stranke. Početkom rata uključio se u obranu svojeg Cvitovića udaljenog tek koji kilometar od Slunja. Selo je u studenom 1991. godine okupirano, a Mile odlazi u progonstvo gdje se priključio 110. brigadi Hrvatske vojske u kojoj je obnašao dužnost zapovjednika desetine.

Njegovi roditelji Nikola i Dora ostali su u selu i svjedočili pljački razaranju, čak i ubojstvu susjeda Franje Raužana. U takvim okolnostima Mile se s trojicom suboraca u ožujku 1992. probio okupiranim područjem do rodnog sela gdje je posjetio roditelje i pokušao ih nagovoriti na bijeg. Ipak oni su odlučili ostati, a Mile se sa suborcima zaputio prema slobodnom teritoriju u pravcu Ogulina do kojeg je trebalo prijeći Koranu i Mrežnicu.

Vremenski uvjeti kobnog 27. ožujka 1992. naglo su se pogoršali. Počeo je padati snijeg, a rijeka Korana je silovito nabujala. Ipak, nije ju se moglo zaobići. Trojica suboraca uspjela su, no Mile, ne baš vješt plivač, nije uspio. Čak je pustio pušku i uhvatio se za jednu stijenu no suborci mu nikako nisu mogli pomoći i utopio se. Mile je u tom trenutku imao 24 godine. Nakon operacije „Oluja“ njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani i kršćanski pokopani na groblju u Cvitoviću.

Izvori
Literatura
Francetić Zdravka, Luketić Nikolina. Fotomonografija poginulih, umrlih i nestalih branitelja ogulinskog kraja u Domovinskom ratu: 1991. – 1996. Ogulin: Pučko otvoreno učilište Ogulin, 2011.
Strižić, Ivan. Bitka za Slunj. Slunj – Zagreb: Naklada Hrvoje, 2007.
Strižić, Ivan. Zločin bez kazne (knjiga prva). Zagreb: Naklada Hrvoje, 2010.
Strižić, Ivan. Zločin bez kazne (knjiga druga). Zagreb: Naklada Hrvoje, 2010.
Monografija Stodeseta brigada ZNG – HV u obrani jedine domovine I DIO. Karlovac: Udruga pripadnika 110. brigade TNG-HV Karlovac, 2007.

Podijeli članak