MIG-ovi pred primirje raketirali starce na Velebitu – napad JNA na Ramiće

U sklopu posljednjeg pokušaja presijecanja juga Hrvatske na zadarskom bojištu, operaciji JNA „Udar-91“ izveden je niz borbenih djelovanja ratnog zrakoplovstva. U Izvješću o zračnim napadima borbenih zrakoplova bivše JNA tijekom agresije na Republiku Hrvatsku stoji kako su: Dana 02. 01. 1992. godine dva zrakoplova bivše JNA raketirala su brdo Sv. Mihovil, gađajući odašiljač HTV-a, te područje Nina, Briševa, Ruplja, Lovinca, Posedarja, Slivnice Gornje i Donje.

Pored toga dogodio se jedan suludi napad dva MIG-a na Velebit u kojem pukom srećom nitko nije poginuo. Naime u velebitskim vrletima iznad Paklenice nalazi se zaseok Ramići u kojem su u kojem su živjeli Josip zvani Jole i njegova supruga Marija Ramić.

Zrakoplovi JNA u 15 sati i 7 minuta napali su njihovo domaćinstvo te ga uništili raketama. U napadu je Jole Ramić, inače starac od 70 godina, teško ranjen s 13 ulaznih rana, što od gelera, što od krhotina koje su eksplozije stvorile. U posljednji tren bacio se iza jedne betonske deke koja mu je spasila život. Osim što su uništile njihov dom, Joletu i Mariji, ubojite rakete usmrtile su dvije svinje, a dio životinja je izranjavan te je naknadno podlegao ranama. S osam raketa pogođeno je domaćinstvo Ivana Ramića u kojem srećom nije bilo nikoga. Sa svojim konjima i mulama velebitski starosjedioci, obitelji Ramić i Parić, bile su ogromna logistička pomoć braniteljima na velebitskim vrhovima na početku rata.

To su bili stariji ljudi od nekakvih 60 do 70 godina. Imali su stoku, goveda, mazge. Oni su jedan dan išli u kanjon, odnosno u Starigrad da izvuku do Doma sve stvari koje smo trebali. Onda smo drugi dan te stvari natovarili na mazge, pa su išli na Ivine vodice, pa su treći dan išli na Buljmu, pa onda u četvrtak opet dolje u Starigrad po novu turu. I tako je to od ponedjeljka do subote trajalo. U nedjelju su oni uvijek imali slobodno. Sveta nedjelja bila je za njih „neradna“. No, bez tih ljudi, bez njihovih mazgi i pomoći, ja ne znam kako bi to gore bilo. Zapravo, bez njih bi bila katastrofa.

Dragutin Baruškin – Rus, Planinska satnija Velebit

Zašto su dva MIG-a JNA napali ove starce koji su godinama mirno živjeli u osami Velebita nije jasno, no postoji mogućnost da je cilj njihovog borbenog leta bio planinarski dom u Paklenici u kojem je bila smještena vojska. Ipak, zrakoplovi su je preletjeli i raketirali civilne objekte. Kasnije je utvrđeno kako je neprijatelj tog dana po tom području djelovao s preko 60 raketa.

U jednom trenutku je eksplodiralo fest, gadna eksplozija. A di? Nigdje se ništa ne vidi. Pa zovem ove na Buljmu, pa zovem na Ivine vodice, nitko ništ ne zna. Nikako otkriti di je to bilo. Nakon jedno 15-20 minuta, gore iz Ramića, dolazi do nas Jole Ramić i supruga mu. Dolazi on sav krvav. Avioni su ispalili rakete koje su pokrile prostor jedno 200 na 200 metara, kompletno područje. Raketirali su praktično njegovu kuću i dvorište i pobili mu životinje. Pa smo ih morali klati. Mazgu mu je jednu ranilo koja nakon tjedan dana odapela. U samo dvorište mu je palo 7 tih raketa, to je površine 20 na 30 metara. On se sakrio, jer to je terasasti teren, spušta se prema dolje i imao je tamo neku betonsku deku, a iznad je prostorija. Tamo je bio jedan kamen veliki, sakrio se tako da se malo uvukao. Na metar dalje udarila je raketa i odvalila jedan ogroman komad betona. On je ostao živ, a imao je 13 rana od gelera. A geler, to je užas, to je onaj tanki lim. Frketić je poslije vadio gelere, to je ludo kako izgleda. Zgužvan, ali oštar lim. Velim, ne znam kak je to preživio. I poslije toga, nastalo je relativno zatišje.

Dragutin Baruškin – Rus, Planinska satnija Velebit

Naslovna fotografija – Jerko Kirigin, zapovjednik Planinske satnije Velebit, s Marijom Ramić u Ramićima

Izvor
Literatura
Šulj, Tomislav. Planinska satnija Velebit. Zagreb: Despot infinitus, 2018.

Autor

Podijeli članak