Požeški izviđači ušli su u Kamensku i tamo izgubili mladića koji je Hrvatsku došao braniti iz Švicarske – akcija “Laništa”

Nakon što je 17. prosinca 1991. godine oslobođeno Zvečevo snage 123. brigade nastavile su na današnji dan napredovanje prema komunikaciji Požega – Pakrac. U akciji koja je ostala upamćena pod nazivom “Laništa” oslobođena su sela Klisa, Nježić, Šušnjari, Kruševo, Striježevica, Bogdašić, Amatovci, Kamenski Šeovci, Mihajlije i Mrkoplje.

Akcija “Laništa” počela je rano ujutro 18. prosinca slanjem izvidničkih grupa iz sastava postrojbi za napad prema utvrđenoj ruti, kako bi se izvidjelo i utvrdilo stanje od zadnjih izvješća. Ujedno, izviđačke grupe bile su prethodnica glavnini snaga koje su nastupale odmah poslije njih. Izviđači su imali zadaću upozoriti glavne snage na moguće zasjede i druga iznenađenja.

Miljenko Crnjac, zapovjednik 123. brigade

Na glavnom pravcu napada Gornji Vrhovci – Kruševo – Bogdašić – Amatovci hrvatske snage munjevito su prodrle obroncima Papuka i već u rano poslijepodne došle do zadane crte. Izvršen je pretres sela Amatovci i ondje utvrđena crta obrane. Istovremeno snage na pomoćnom pravcu Poljanska – Klisa – Šeovci Kamenski također tjeraju neprijatelja prema Kamenskoj. Nakon spajanja snaga zapovjedništvo 123. brigade donjelo je odluku da prema položajima u Kamenskoj pošalje izvidničke grupe kako bi bile prednje osiguranje te da izvide što se događa u Kamenskoj. Potporu im je pružalo hrvatsko topništvo koje je djelovalo po ciljevima oko Kamenske, a osobito oko partizanskog spomenika u selu oko kojeg je neprijatelj rasporedio topničke i oklopne snage.

Ovu akciju pamtim po pogibiji pripadnika moje izvidničko diverzantske desetine 1. bojne 123. brigade. Poginuo je Marko Garić, jedan od najboljih vojnika 123. brigade. U tom trenutku zvao sam preko veze Željka Kalića da mi pošalje tenk jer smo naišli na četnički otpor. Tenk je stigao i neprijatelj se krenuo povlačiti prema Mijačima u pravcu Pakraca. Mi smo ušli do spomenika i spojili se s drugim izvdiničkim grupama iz brestovačke i vidovačke satnije no kako je pao mrak akcija je obustavljena. Izvukli smo tijelo Marka Garića, sahranili ga, i 21. prosinca opet krenuli u napad gdje je također bio jak četnički otpor. Tu smo imali 14 ranjenih i poginulog Jozu Jelića. To je bila akcija “Prkos”.

Josip Širić, izvidničko-diverzantska desetina 123. brigade

Marko Garić, heroj iz Donjih Gučana, prije rata radio je u Švicarskoj no unatoč tome odazvao se pozivu domovine i uključio u njezinu obranu:

Rekli smo mu: Nemoj i ti ići u rat, ako si u Švicarskoj, možeš nam pomoći. Odgovorio je samo: “Gdje idu svi moji, idem i ja. I otišao je. Poginuo je al’ bar znam gdje i gdje mu je grob…za mnoge se ne zna gdje su, a ja, zahvaljujem Bogu na tome, znam gdje je Markov grob, blizu kuće je u selu i svaki dan ga obiđem.”

Kamenska i Mijači konačno su oslobođeni na Božić 1991. godine u akciji “Pecaljka” čime je oslobođen čitav prostor Požeštine. “Beli orlovi”, JNA i domaći pobunjenici natjerani su na bijeg prema Bučju iz kojeg su dan kasnije bježali dalje prema obroncima Psunja.

Naslovna fotografija – Izviđači 1. brojne 123. brigade

Izvori
Literatura
Crnjac Miljenko ur. Tada je trebalo imati petlju! : (Požeština u Domovinskom ratu, 1990.-1991.). Zagreb: Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske; Požega: Požeško-slavonska županija: Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, Podružnica, 2017. 

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Josipa Širića, prikupljeno 16. prosinca 2022.

Autor

Podijeli članak