Srbi ubili ruske novinare kraj Hrvatske Kostajnice, pa za gnjusan zločin optužili Hrvate – ubijeni Viktor Nogin i Gennadij Kurinnoj

Ruski novinar Viktor Vladimirović Nogin i njegov snimatelj Gennadij Demjanović Kurinnoj krenuli su 1. rujna 1991. godine iz Beograda za Zagreb. Za potrebe sovjetske državne televizije izvještavali su i snimali priloge o raspadu Jugoslavije. S namjerom da snime jedan takav prilog skrenuli su s puta i posjetili prvu crtu ratišta. Odlučili su se za Banovinu gdje im se izgubio svaki trag.

Vijest je uskoro došla i do Rusije. U potragu se uključio niz institucija tadašnjeg Sovjetskog saveza, a sve je pratio i sam predsjednik te države Mihail Gorbačov. SSSR se uskoro raspao, a potragu je nastavilo tužiteljstvo Ruske Federacije te vanjska obavještajna služba nove države.

U ožujku 1992. godine pronađen je plavi Opel kojim su iz Beograda krenuli ruski novinari. Automobil je bio izrešetan i zdrobljen, a očevid Jugoslavenskog vojnog tužiteljstva našao je u njemu 11 kosti. Beograd je tvrdio kako one nisu pripadale nestalim novinarima. Balistička analiza, tvrdili su, pokazala je kako se na automobil pucalo s položaja Hrvatske vojske.

Jugoslavensko vojno tužiteljstvo dva mjeseca kasnije mijenja priču te objavljuje kako su u automobilu ubijena dvojica hrvatskih vojnika, uz tvrdnju da su Rusi uhićeni i ubijeni u Hrvatskoj Kostajnici od strane Hrvatske vojske. Sve to potvrđeno je uz niz lažnih svjedočanstava, a istraga je stala sve do kolovoza 1993. kada se u nju uključio aktivno Noginov prijatelj Vladimir Mukusev. Jedan od najpoznatijih ruskih novinara došao je u okupiranu Hrvatsku Kostajnicu u potrazi za istinom u svojstvu predsjednika specijalne komisije oformljene od strane Vrhovnog sovjeta SSSR-a.

Mukusevova istraga pokrenula je stvari s mrtve točke, a najbliže istini bio je kada je došao do Zorana Prline. Njemu je bilo naređeno da zdrobi i potopi u rijeci Sunji prethodno spaljeni Opel ruskih novinara. Prlina je naovdno za 5000 maraka odlučio pokazati gdje su zakopana tijela novinara no tik pred pronalazak istraga je prekinuta.

Naime ruski predsjednik Boris Jeljcin raspustio je Vrhovni sovjet SSSR-a, a time je prestala postojati i specijalna komisija na čelu koje se nalazio Mukusev. Tužiteljstvo Ruske Federacije uništilo je ili sakrilo dokaze što je Mukusevu kazano uz komentar kako „Srbi nisu mogli ubiti Rusku braću“. Istovremeno na Mukuseva su strašan pritisak vršili pobunjeni Srbi, a jednom prilikom osobno mu je prijetio njihov vođa Milan Martić.

Slučaj je prepušten zaboravu no Mukusev nije odustao unatoč lobističkim snagama u ruskoj politici koje su inzistirale na nepovezanosti Srba s ubojstvom „ruske braće“. Njegovim zalaganjem uz pomoć brojnih prijatelja koje je stekao na tom putu, među kojima je i Ivica Pandža Orkan, slučaj je 2021. godine dobio epilog.

Kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno da je grupa pripadnika Jedinice milicije za posebne namjene Kaline-Komogovina, u selu Panjani, zaposjela položaj postrojbe Teritorijalne obrane Kostajnica koji se nalazio oko 100-njak metara od prometnice Hrvatska Kostajnica – Petrinja. U toj grupi bili su Zdravko Matijašević zvani Žabac te Ilija Čizmić, pomoćnik zapovjednika za pozadinu u toj jedinici, kao faktični zapovjednik na terenu.

U trenutku kad je iz smjera Hrvatske Kostajnice naišlo osobno vozilo, s ruskim diplomatskim registarskim oznakama i vidljivim oznakama TV i PRESS, navedena grupa je otvorila vatru iz pješačkog naoružanja, a vozilo se uslijed pucnjave zaustavilo. Matijašević je prišao vozilu i ustanovio da je dvojac u automobilu ranjen no još uvijek živ. Uzeo im je dokumente, a potom ih hladnokrvno likvidirao. I Matijašević i Čizmić tek su osumnjičeni, a suditi će im se u odsutnosti jer su obojica nedostupna organima hrvatske vlasti s prebivalištem u Bosni i Hercegovini. Čizmić je 2013. bio uhićen u Zagrebu no vrlo brzo i pušten.

Ruski novinar Vladimir Mukusev o cijelom slučaju napisao je dvije knjige – Crna mapa (na ruskom i hrvatskom) i Ne pucajte, mi smo vaša braća! (na ruskom). Na inicijativu Ivice Pandže Orkana 2011. na mjestu stradanja Viktora Nogina i Gennadija Kurinnoja podignuto je spomen obilježje, a 2017. Vladimir Putin odlikovao ih je Ordenom hrabrosti “za iskazanu hrabrost i predanost za vrijeme obavljanja radnog zadatka i svoje građanske dužnosti.” Nažalost njihova tijela do danas nisu pronađena te se za njima još uvijek traga.

Izvori
Literatura
Mukusev, Vladimir. Crna mapa – priča jedne novinarske istrage. Selište Kostajničko: Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata – ogranak Selište Kostajničko; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2012.
Lončar, Sanja; Pandža Orkan, Ivica. Spomen-obilježja Domovinskog rata (1991.-1995.) u Sisačko-moslavačkoj županiji. Sisak: Vlastita naklada, 2022.