Ovog svećenika ubili su zajedno s roditeljima i bacili u bunar – otet svećenik Tomislav Matanović

Na današnji dan 1995. godine, pred sam kraj rata, u svojoj župi u Prijedoru u Bosni i Hercegovini uhićen je odnosno otet katolički svećenik Tomislav Matanović kojemu se ubrzo izgubio svaki trag.

Tomislav Matanović rođen je 15. siječnja 1962. u Prijedoru gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Izabravši svećenički poziv kao kandidat Banjolučke biskupije započeo je bogoslovni studij u Sarajevu, a nastavio ga u Innsbrucku u Austriji gdje je i magistrirao i gdje je zaređen za đakona. Svećeničko ređenje podijelio mu je u rodnoj župi u Prijedoru banjalučki biskup Alfred Pichler 1988. godine.

Po povratku sa studija biskup ga je najprije poslao za župnika u Glamoč, a nakon godinu dana imenovan je župnim vikarom u Šimićima i omogućeno mu je da upiše poslijediplomski studij crkvene povijesti na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Usput je odnje pastoralno pomagao u župi svetog Petra, gdje je u to vrijeme stanovao.

U ranu je jesen 1990. imenovan profesorom crkvene povijesti na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu, no već nakon godinu dana zbog pastoralnih potreba vraćen je u Banju Luku, gdje je imenovan župnim vikarom u župi Pohoda Blažene Djevice Marije. U tom gradu predavao je crkvenu povijest na novootvorenom Teološkom institutu, a neko vrijeme vodio je i biskupijski Caritas.

Kobne 1995. imenovan je prijedorskim župnikom gdje je započeo gradnju, odnosno obnovu vjeronaučne dvorane koja je služila za okupljanje vjernika nakon miniranja župne crkve 1992. godine.

Bila su to teška vremena za Hrvate u Banjalučkoj biskupiji koji su bili žrtve etničkog čišćenja. Banjalučki biskup Franjo Komarica nalazio se u kućnom pritvoru gdje ga je 23. kolovoza 1995. posjetio Tomislav Matanović. Tom prilikom Matanović mu je kazao da ne kani ići iz Prijedora, budući da nikome ništa nije kriv, pa zato i nema razloga bojati se.

Idućeg dana uhićen je te zatvoren sa svojim roditeljima Božanom i Josipom u njihovoj kući. Ubijen je zajedno s njima nakon nepunih mjesec dana od strane organa vlasti Republike Srpske. U noći s 19. na 20. rujna svo troje ubijeni su vatrenim oružjem hicima u potiljak te bačeni u jedan bunar. Dugo vremena nije se znalo gdje su i što im se dogodilo, a za pronalazak velečasnog Matanovića apelirao je i zauzimao se čak i papa Ivan Pavao II.

Posmrtni ostaci njega i njegovih roditelja pronađeni su tek u studenom 2001. u bunaru na lokalitetu Rizvanovići-Bišćani kod Prijedora te pokopani na prijedorskom groblju Urije. Sprovodne obrede vodio je biskup Franjo Komarica. Tom prigodom pozvao na molitvu za pokojnog Tomislava i njegove roditelje, a napose je pozvao vjernike na molitvu za njihove ubojice podsjećajući na kršćanske mučenike koji su umirali moleći za obraćenje svojih mučitelja.

Za otmicu Tomislava Matanovića bilo je optuženo 11 policajaca, a 2005. godine svih 11 oslobođeno je optužbi na Okružnom sudu u Banja Luci. Prvo suđenje za ratni zločin u Republici Srpskoj tako nije donijelo pravdu za obitelj Matanović.

Izvori
Internet
Informativna katolička agencija: “IDENTIFICIRANI I POKOPANI SVEĆENIK TOMISLAV MATANOVIĆ I NJEGOVI RODITELJI”, pristup ostvaren 15. kolovoza 2022., https://ika.hkm.hr/novosti/identificirani-i-pokopani-svecenik-tomislav-matanovic-i-njegovi-roditelji/
Katolička tiskovna agencija: “PRIJEDOR: OBLJETNICA SMRTI VLČ. TOMISLAVA MATANOVIĆA I NJEGOVIH RODITELJA”, pristup ostvaren 15. kolovoza 2022., https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/prijedor-obljetnica-smrti-vl-tomislava-matanovia-i-njegovih-roditelja/34627
Fond za humano pravo: “Prvo suđenje za ratni zločin u Republici Srpskoj – Pravna analiza suđenja u slučaju Matanović”, pristup ostvaren 14. kolovoza 2022., http://www.hlc-rdc.org/?p=13521

Autor

Podijeli članak