Bio je ranjen no nije napustio prvu crtu – poginuo heroj i zapovjednik “Banijske oluje” Predrag Matanović

Na današnji dan, 4. kolovoza 1995. godine, život za Domovinu položio je heroj Domovinskog rata, zapovjednik 2. bojne 2. gardijske brigade Hrvatske vojske Predrag Matanović.

Matanović je rođen 29. siječnja 1969. godine u Sisku, a odrastao je u obližnjoj Mošćenici. Igrao je nogomet i stolni tenis, a posebno je volio životinje. Njegova majka Julka prisjetila se jednom prilikom za HRT kako je imao golubove, papige i zečeve. S djevojkom Natalijom vjenčao se 1994. godine. S njom je dobio sina Leonarda koji je na ovaj svijet nažalost došao nakon očeve pogibije.

U prosincu 1990. godine Predrag Matanović dragovoljno se prijavio u Ministarstvo unutarnjih poslova RH, a osnivanjem Posebne jedinice policije Policijske uprave Sisak u ožujku 1991. godine postaje njen pripadnik.

U 2. gardijsku brigadu Hrvatske vojske “Gromovi” pristupa u ljeto 1991. godine kada se formira njezina 2. bojna “Banijska oluja”. U njoj je zbog pokazane profesionalnosti, hrabrosti i moralnih odlika raspoređen na dužnost zapovjednika 1. satnije, a uskoro i na dužnost zamjenika zapovjednika čitave bojne. Prva borbena iskustva stekao je na Banovini – na području Gline, Dragotinaca, Kozibroda, Komareva, Blinjskog Kuta, Slane i Glinske Poljane. Posebno se istaknuo u borbama kod Brđana, kada je njegova satnija upala u zasjedu.

Predrag Matanović sa suborcima

Tijekom Domovinskog rata osim na Banovini sudjeluje u borbenim operacijama na dubrovačkom, zadarsko-novigradskom i ličkom ratištu. Tijekom napada na neprijateljske borbene položaje na dubrovačkom ratištu u operaciji “Tigar”, 1992. godine, teško je ranjen, ali se nakon liječenja vraća u postrojbu i uskoro postaje zapovjednik “Banijske oluje”.

Za vrijeme svih akcija i na svim ratištima isticao se nevjerojatnom hrabrošću, a svaka njegova borbena akcija bila je izniman borbeni pothvat ili junački čin. Bio je istinski i cijenjeni vođa, moralna vertikala i uzor svakom svojem ratniku. Zbog svojih je zasluga u siječnju 1995. poslan je na školovanje za zapovjednika bojne na Vojno učilište “Petar Zrinski” u Zagrebu, koje je uspješno završio.

Svoj život položio je na oltar Domovine u samim počecima oslobodilačke operacije “Oluja”. Na početku operacije lakše je ranjen snajperskim metkom u ruku. Unatoč nagovaranju suboraca nije htio napustiti prvu crtu ratišta već je nastavio napredovanje predvodeći svoje vojnike u oslobađanje Petrinje. Na samom ulazu u Petrinju, svega kilometar i pol od obiteljske kuće, smrtno je stradao od gelera neprijateljske granate.

Predragu Matanoviću posmrtno je dodijeljen čin brigadira te niz odlikovanja, priznanja i pohvala. Vojarna Hrvatske vojske u Petrinji danas nosi naziv “Pukovnik Predrag Matanović”.

Mislim da je bio zapovjednik nad zapovjednicima, specijalac nad specijalcima, jednostavno imao je nešto u sebi što ja osobno nisam vidio kod nikoga – čovjek koji je jednostavno živio za svoje ljude išao je uvijek prvi.

suborac Mate Damjanović

Izvori
Literatura
Bobetko, Janko. Sve moje bitke. Zagreb: Vlastita naklada, 1996.
Marinić, Borna. Specijalna jedinica policije “OSA” u Domovinskom ratu. Sisak: Udruga SJP OSA, 2018.
Monogarafija 2. gardijska brigada Hrvatske vojske Gromovi. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.

Internet
Dajana Šošić: Rat je ostavio posljedice i kod onih tada nisu bili rođeni, HRT, pristup ostvaren 6. srpnja 2020., vijesti.hrt.hr/294213/ratna-prica-iz-petrinje

 

Autor

Podijeli članak

1 misao o “Bio je ranjen no nije napustio prvu crtu – poginuo heroj i zapovjednik “Banijske oluje” Predrag Matanović

  1. Povratni ping: Predrag Matanović:Bio je teško ranjen odmah ujutro, ali je ostao u Oluji. Poslije podne istoga dana je poginuo.

Komentari su zatvoreni.