Dječje osmijehe i igru prekinula je smrtonosna granata ispaljena za vrijeme primirja – u Vitezu ubijeno osmero djece

Naizgled mirna i topla ljetna večer spustila se nad ratom zahvaćenu srednju Bosnu. U Vitezu, gradu u kojem bijesni rat vlada primirje između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane. Dan ranije u Kiseljaku potpisali su ga general Milivoj Petković, načelnik HVO-a, i general Rasim Delić, komandant Armije BiH. Sporazum o prestanku sukobu u Bosni i Hercegovini je na snagu stupio odnosno trebao stupiti 10. lipnja 1993. u 14 sati.

Počevši od 14.00 sati 10. juna 1993. godine, uspostavit će se apsolutni prekid vatre i zamrzavanje vojnih aktivnosti, uključujući vojne pokrete, raspoređivanje snaga i dalju fortifikaciju.

Sukob koji je počeo još u lipnju 1992. tijekom proljeća 1993. pretvorio se u ratni pakao. Dio Viteza kontroliraju Muslimani, a dio Hrvati koji su opkoljeni sa svih strana. Potpisivanjem primirja hrvatska strana obvezala se pustiti humanitarni konvoj prema opkoljenoj Tuzli pod kontrolom Armije BiH.

Dan traje sve dulje, 10. je lipnja 1993. godine. U gradskom naselju Podgradina igraju se djeca. Prizor je pomalo nevjerojatan. U ratnom kaosu dječji smijeh i uzvici. Oko 20 sati i 45 minuta igru je prekinuo zvižduk. Uskoro eksplozija. Na dječje igralište pala je granata, velika, najveća, kalibra 120 milimetara. Jedna od pet ispaljenih te večeri s položaja Armije BiH na područje Viteza pod hrvatskom kontrolom. Dječji krici i krici roditelja odjekivali su poprištem strašnog zločina, nezamislivog zločina. Razorna moć granate vidjela se po tome što su roditelji svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući.

Augustina i Velimir Grebenar

Ubijeno je osmero djece. Petero njih stradalo je na licu mjesta, troje u bolnici od posljedica. Boris Antičević imao je devet godina, baš kao i malena Augustina Grebenar. Stariji Augustinin brat Velimir imao je 12 godina. Milan Garić imao je 11 godina, a njegova sestra Sanja, koja je preminula u splitskoj bolnici, 17. Draženko Čečura imao je 14 godina, baš kao i Sanja Križanović i Dragan Ramljak. Šestero djece bilo je teško ranjeno no preživjelo je s trajnim invaliditetom.

Prizor s pokopa ubijene djece idućeg dana

Video snimku tog stravičnog događaja, nije htjela objaviti nijedna svjetska televizijska kuća. Objašnjenje – zbog brutalnosti. Idućeg, 11. lipnja, konvoj humanitarne pomoći za Tuzlu prošao je kroz područja pod hrvatskom kontrolom uz pratnju UNPROFOR-a. Za ratni zločin i ubojstvo osmero nevine djece nitko nije odgovarao.

Izvori
Literatura
Marijan, Davor; Nazor, Ante; Jelić, Mijo Zlatan; Kolakušić, Petar. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, 1991.-1995. Zagreb – Mostar: Udruga Hrvatska zvona; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2020.
Monografija Ratni zločini muslimanskih vojnih postrojbi nad Hrvatima Bosne i Hercegovine. Sarajevo: CPD, 1997.

Internet
Marko Cmrečnjak: “VITEZ 1993. Satima nakon što je primirje stupilo na snagu, granata Armije BiH ubila osmero djece”, Direktno.hr, pristup ostvaren 10. lipnja 2021., https://direktno.hr/eu-i-svijet/dijaspora/vitez-1993-satima-nakon-sto-je-primirje-stupilo-na-snagu-granata-armije-bih-ubila-osmero-djece-125333/
Dragan Bursać: “Kako je leteći Holanđanin pobio djecu u Vitezu”, Al Jazeera, pristup ostvaren 1. lipnja 2021., https://balkans.aljazeera.net/opinions/2019/6/15/kako-je-leteci-holandanin-pobio-djecu-u-vitezu

Autor

Podijeli članak