“Kad si saznao da te tvoja Hrvatska treba, bio si spreman ostaviti svoje najdraže” – poginuo heroj Gordan Šnajder

Šišinec, maleno selo na lijevoj obali rijeke Kupe, postalo je u prosincu 1991. poprište jedne od najtragičnijih epizoda Domovinskog rata – neuspješne operacije „Vihor“. Crta bojišnice nije se pomaknula prema Glini već je ostala na Kupi. Početkom 1992. godine, nakon Sarajevskog primirja, stanje na tom dijelu bojišnice se primirilo no mir je bio prividan. Dana 4. lipnja 1992. godine s okupirane strane Kupe na položaje koje je držala 153. velikogorička brigada ispaljena je granata. Smrtno su stradala trojica Hrvatskih vojnika – Admir Širokanović, Gordan Šnajder i Radivoje Mujić.

Gordan Šnajder rođen je 25. travnja 1969. godine u Zagrebu, no Gordan je odrastao u Njemačkoj u gastarbajterskoj obitelji Božidara i Jadranke s tri godine mlađim bratom Tomislavom. U Owingenu kraj Stuttgarta završio je osnovnu školu, a srednju zanatsku za strojobravara u Tübingenu. U Njemačkoj je zasnovao obitelj, oženio se s Ute-Marijom i dobio sina Patricka. Ipak, kada je napadnuta njegova domovina Hrvatska, ostavio je posao, obitelj i prijatelje te se u jesen 1991. priključio njezinoj obrani. Kao pripadnik 153. brigade sudjelovao je u borbenim djelatnostima na pokupskoj bojišnici gdje je i položio život na današnji dan 1992. godine. Od smrtonosne granate teško je ranjen i nije preživio.

Kao mlad čovjek bio si pun volje i elana, radovao si se životu i vjerovao u bolju budućnost. Radio si u Njemačkoj, u stranoj zemlji, kao i mnogi naši Hrvati. Tamo si stvorio svoj drugi dom, ali kad si saznao da te tvoja Hrvatska treba, bio si spreman ostaviti svoje najdraže; suprugu i sina, te se pridružiti nama, da pomogneš u ovom pogubnom ratu. Donio si sa sobom puno vedrine i dobrih osobina idealnog hrvatskog vojnika. Dragi naš Gogo, bio si dobar prijatelj, i kolega, discipliniran, hrabar vojnik, a takav ćeš vječno ostati u našim srcima.

Gordan s obitelji

Riječi su kojima se od Gordana Šnajdera oprostio njegov suborac. Nakon toga okupljanima se obratio svećenik koji je vodio posljednji ispraćaj u Aleji branitelja na zagrebačkom Mirogoju.

Ispratili smo na posljednji počinak mladu osobu staru 23 godine. Evo, nalazimo se na ovom mjestu gdje su ukopani mnogi naši vojnici, branitelji naše Domovine. Da nije ovih humaka ovdje, vjerojatno naša Domovina ne bi imala ono što danas ima. Nažalost, često se ovdje sastajemo, ispraćamo mlade živote, radi toga smo žalosni, ali smo na neki način i ponosni da imamo takvu mladež, koja je spremna braniti svoju Domovinu i koja je spremna dati ono što ima najvrednije, a to je život. Pa smo, eto, zahvalni Bogu da smo imali pokojnog Gordana, da smo ga poznavali i zahvaljujemo mu za sve što je učinio u svom životu do sada, a najviše mu zahvaljujemo zato, što je bio branitelj naše Domovine i, eto, položio je svoj mladi život. Na kraju ovoga sprovoda izmolit ćemo jedan Očenaš, Zdravomariju i Pokoj vječni za dušu pokojnog Gordana, za duše svih naših branitelja koji su dali svoje živote za našu Domovinu.

Izvori
Literatura
Božić Aleksandar i Goršeta, Damir. 153. velikogorička brigada HV, Velika Gorica: Turopoljski glasnik, 2002.
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga II). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.

Autor

Podijeli članak