Nije mu bilo drago što ratuje protiv svojeg naroda, ali je ostao vojničina do kraja – rođen heroj Amir Lelić

Na današnji dan, 3. lipnja 1972. godine, u Bosanskoj Dubici rođen je jedan od istinskih heroja Domovinskog rata Amir Lelić.

Nakon što je u Bosanskoj Dubici završio osnovnu školu, zajedno s majkom Mirsadom i sestrom Nailom preselio se u Zagreb. Živjeli su skromno na Bukovcu iznad Maksimira, a Amir je upisao srednju elektrotehničku školu. Bio je miran, dobar i poslušan mladić koji se aktivno bavio sportom. Kao karatist Karate kluba poštar ostvario je značajne uspjehe u poluteškoj kategoriji osvojivši više medalja i diploma.

Amir (čući treći s desna) i suborci iz Bojne “Alpha”

Od 20. rujna 1991. godine postao je pripadnik 1. A brigade Zbora narodne garde „Tigrovi“. Vatreno krštenje doživio je u zapadnoj Slavoniji da bi 1992. godine sa suborcima pošao u oslobađanje hrvatskog juga. U jesen 1992. postao je pripadnik Specijalne postrojbe hrvatske vojske „Alpha“ gdje se sprijateljio s mladićem Daliborom Čovićem iz Širokog Brijega koji se prisjetio tih događaja:

Nakon Livna, bili smo od 1. listopada 1992. smješteni u bazi na Sljemenu. U to vrijeme postrojba se popunjavala uglavnom momcima iz 4. gardijske i 1. gardijske brigade. Iz „Tigrova“ su stigli Amir i Stevo Jergović, Musliman i Srbin. Moj prijatelj i suborac Jozo Tomić i ja jako često smo se s njima družili i vrlo brzo smo se zbližili. Obuka je bila žestoka, a kasnije smo saznali i zašto, jer je trebalo odraditi „Maslenicu“. Amir je bio crn, jak, nabijen mladić i brzo se uklopio.

Amir s Daliborom Čovićem i Jozom Tomićem

Nedugo nakon “Maslenice” Amir je prešao u Specijalnu postrojbu Glavnog stožera Hrvatske vojsku “Bojna Matija Vlačić”. Tada se našao pred velikim izazovom. Te 1993. došlo je do sukoba između Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini, a mladići Muslimani u njegovoj postrojbi odbili su sudjelovati u borbama u tom sukobu. Zapovjednik postrojbe rekao je i Amiru neka ostane u bazi na što mu je Amir odgovorio: Onda me radije ubij ovdje. Ja idem gdje ide moja ekipa. To protiv koga se borim to mi se nimalo ne sviđa, ali ja idem gdje ide moja ekipa.

Bio je skroman, poštenjačina i profesionalac. Vojničina u punom smislu te riječi. Kada je izbio sukob s Muslimanima rekao je kako to odgovara samo Srbima koje može poraziti samo savezništvo Hrvata i Muslimana. Teško je to podnio, ali je ostao profesionalac do kraja i otišao sa svojom ekipom. Bio je vjernik musliman, ali u tom trenutku nije dvojio.

Mladen Galić, suborac

U dobru i zlu sa svojom ekipom Amir Lelić je ostao do 14. veljače 1994. godine kada je stradao u prometnoj nesreći nedaleko Stankovaca. Imao je tek 21 godinu. Pokopan je  22. veljače na groblju Miroševac prema islamskim obredima, a njegov se suborac oprostio tada idućim riječima:

Pao si da bi Hrvatska uskrsnula i živjela. Uvrstio si sebe u one zaslužne što pridonesoše uzvišenim trenutcima svoje zemlje. Tako si i sebe uzvisio iznad pukog ovozemaljskog trajanja. U neprolaznosti nezaborava tvoja žrtva kalit će naš ponos i našu odlučnost da dovršimo tvoje djelo. I ti ćeš, dragi Amire, trajno ostati u našim srcima. Neka ti je laka ova hrvatska zemlja, za čiju si svetu slobodu i sebe dao.

Fotografije ustupio Dalibor Čović

Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga III). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.
Monografija 1. hrvatski gardijski zdrug, Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Dalibora Čovića, prikupljeno 31. svibnja 2022.
Usmeno svjedočanstvo Mladena Galića, prikupljeno 3. lipnja 2022.

Autor

Podijeli članak