“Tenkovi idu za Široki, radite što znate!” – prvi dan blokade kolone JNA u Pologu

Na današnji dan, 7. svibnja 1991. godine, započeo je događaj poznat pod nazivom Blokada tenkova JNA u Pologu.

Hrvati iz Širokog Brijega i susjednih općina tog dana zaustavili su prepriječenim kamionima na dužini od nekoliko kilometara tenkovsku kolonu Jugoslavenske narodne armije. Polog, mjesto koje se nalazi između Mostara i Širokog Brijega, tako je postalo simbol otpora Hrvata u BiH velikosrpskoj agresiji.

Sve je počelo u 6. svibnja 1991. godine nešto iza ponoći, kada je zapovjednik 4. korpusa JNA general major Milovan Zorc, dobio iz Generalštaba u Beogradu, tajnu depešu u kojoj mu se naređuje da iz Mostara premjesti dio 10. Oklopne mehanizirane brigade i spoji je sa ostatkom tenkovskih jedinica u Hrvatskoj u Sinju.

Ruta kojom su se trebali kretati prolazila je dijelom zapadne Hercegovine, preko Lištice (danas Široki Brijeg) i Posušja. Ročnici JNA koji su se nalazili na odsluženju vojnog roka u Mostaru bili su iznenađeni, osobito Hrvati.

Svi su nekako ustvari očekivali da će biti proglašena lažna uzbuna i da idemo nazad u krevet.

Petar Krešimir Ćavar, ročnik JNA

Da se ne radi o uobičajenoj vojnoj vježbi shvatili su kada su tenkovi krenuli bez cerada na topovima, što je inače bila praksa za vrijeme vojnih vježbi. U rano jutro 7. svibnja, golema kolona od preko stotinu vojnih vozila – tenkova, transportera, kamiona, krenula je iz Mostara kroz koji je „protutnjala“ na opće zaprepaštenje građana. Upravo su ti građani u panici javili u Široki Brijeg informaciju da su tenkovi krenuli prema njima.

Ja sam radila u Mostaru u kiosku. To jutro nitko od vojnih lica nije prolazio na posao. Kad sam čula tutnjavu probudim susjedu i kažem “Kate, otvaraj mi vrata!”. Ona je ustala sva zbunjena i pitala “Jesu ti obili kiosk?”. Ma kakav kiosk, kad je izašla van zaprepastila se, veli “Ružo moja šta je ovo?”. Rekla sam joj “Tenkovi meni se čini.” I ja nazovem krizni stožer u Širokom i velim “Tenkovi idu za Široki, radite što znate.” Oni su meni rekli samo “U redu.”

Ruža Marušić, svjedok vremena

Nemilosrdna kolona gazila je sve pred sobom oštetivši i pregazivši nekoliko vozila u kojima, na svu sreću, nitko nije stradao. Materijalna šteta bila je uočljiva na svakom koraku, osim automobila stradali su kafići, ivičnjaci, drveće… Sve što se koloni našlo na putu.

Tog dana zakazana je u 10 sati redovna sjednica skupštine Širokog Brijega. Dok sam pripremao dnevni red za sjednicu dobio sam informaciju da su krenuli tog jutra tenkovi iz Mostara, izišli iz kasarani, i pošli prema Širokom Brijegu. Naravno da se time dnevni red svega promijenio.

Anđelko Mikulić, predsjednik Skupštine općine Lištica 1991.

Čelništvo tadašnje općine Lištica i fratri na čelu s fra Mladenom Hrkaćem dogovorili su se da će tenkove pokušati zaustaviti tako da im zapriječe put kamionima natovarenim pijeskom. Plan je bio da će s kamionima i ostalim vozilima stati u Pologu, mjestu na samoj granici tadašnjih općina Mostar i Lištica.

Osim kamiona došla je masa vozila. Pet kilometara kolona zakrčila je sve. Nema nikom prolazit i gotovo.

Mladen Barbarić, odbornik Skupštine općine Lištica 1991.

Kada je kolona vojnih vozila JNA naišla na blokadu dugu oko pet kilometara, bila je prisiljena na zaustavljanje. Kako nitko od vojnika nije izlazio, njima je odlučio prići predsjednik skupštine Lištica i jedan od glavnih organizatora blokade Anđelko Mikulić. Upravo je Mikulić započeo pregovore s pukovnikom Milojkom Pantelićem koji je vodio kolonu JNA.

Generalštab na čelu s generalom Blagojom Adžićem i ministar obrane SFRJ Veljko Kadijević ne samo da su ostali zatečeni, nego su bili i bijesni jer su Hercegovci uspjeli zaustaviti njihove tenkove, stoga je vršen strašan pritisak na Zorca i Pantelića da krenu na narod.

Pantelić je jednom prilikom meni osobno rekao da zamolim masu da se raziđe, a što se tiče autobusa i vozila na cesti da je to njegov problem i da mu to ne pričinjava poteškoće, da će proći kroz to kao da ih nema.

Rajko Musa, pomoćnik komandira stanice milicije Lištica 1991.

Osim radija Split, koji je prvi izvijestio o događajima u Pologu, istog dana emitiran je prilog o blokadi i na republičkim televizijama Sarajevo, Zagreb te Ljubljana, što je još više uznemirilo vodstvo JNA. Ono je, s namjerom ishođenja prolaska kolone oklopnih vozila, prebacilo vodstvo HDZ-a BiH na čelu s Stjepanom Kljujićem do Pologa. Narod koji ih je dočekao povicima „Ne damo Široki“ i “Oslobodi Kijevo” nije htio ni čuti za uzmicanje, a njihov broj sve se više povećavao Hrvatima iz Gruda, Posušja, Ljubuškog i Imotskog.

Vrh JNA čekao je da među okupljenom gomilom dođe do nekakvog incidenta kako bi imali opravdanje za intervenciju. Srećom, okupljena masa nije podlegla pritisku te je mirno ostala stajati uzvikujući razne parole poput „Vojska u vojarne“ i slično. Kako Kljujić nije uspio „omekšati“ okupljeni narod, stigla je dramatična noć.

Nevjerovatno, ali bilo mi je naređeno u slučaju sprečavanja pokreta ili napada na jedinicu našu – prestupaj prema borbenim pravilima. Govoriti da se protiv naroda upotrijebe borbena sredstva za mene je bilo nešto nemoguće. To nije za mene bilo prihvatljivo iako sam disciplinski bio odgovoran za izvršenje zadatka. To je za mene bio izuzetni stručni i moralni problem. Ja sam zato upozoravao komandanta brigade da ako se ne može proći nek’ se stane.

general Milovan Zorc, zapovjednik 4. korpusa JNA

O zbivanjima narednog dana možete više saznati OVDJE.

Dokumentarni film “3 dana” o događajima u Pologu

Autor

Podijeli članak