“Tigar iz Rakitja, neustrašivi vitez Plitvica i Pakraca, stameni čuvar Kruševačkog krša, zapovjednik čelične obrane Zadra” – poginuo heroj Mate Juroš

Na današnji dan, 26. travnja 1992. godine, u Prapratnici kraj Neuma poginuo je heroj imotske krajine i Domovinskog rata Mate Juroš – Damir.

Mate je rođen 11. rujna 1966. godine u Lauptheimu u Njemačkoj gdje su njegovi roditelji boravili na privremenom radu. Bio je sin jedinac u obitelji Mate i Marije, rođene Blašković. Srednju školu završio je u Imotskom, a u obranu Domovine stupio je među prvim mladićima iz Imotske krajine, već 1990. godine.

U listopadu te godine supruga Milena i Mate dobili su kćerkicu Mateju, a već u studenom on je obukao odoru „Tigrova“ iz Rakitja. S tom Jedinicom za posebne zadatke MUP-a RH prošao je prva vatrena krštenja među kojima se ističu akcija Pakrac 2. ožujka, te Krvavi Uskrs na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine. Kao hrabrog i odvažnog vojnika pamti ga zapovjednik njegove 2. satnije Jozo Milićević, a i zapovjednik voda Božo Kožul za Juroša ima samo birane riječi:

Mate je bio u mom vodu, strašan mladić. Mi smo svi bili mladi i odvažni no Matu smo posebno cijenili jer je iza sebe ostavio obitelj, ženu i dijete. Bio je vedra duha, bez pogovora se uključio i svaku je zapovijed spremno izvršavao. U lipnju 1991. poveo sam njega i još nekolicinu mladića iz Rakitja u Dalmaciju gdje su se pridružili 4. gardijskoj brigadi koja se osnivala. Jedan dio ostao je u Resniku, drugi dio u Kamenmostu, među njima i Mate, a treći dio u Trilju. Iz mog voda od tih Dalmatinaca baš posebno pamtim Matu i Maria Glavotu koji je kasnije poginuo u operaciji “Maslenica”.

“Krvavi Uskrs” na Plitvicama – Mate Juroš drži zastavu prvi s desna, s njime čuči Božo Kožul

Nakon postrojavanja Zbora narodne garde u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu zajedno sa skupinom „Tigrova“ otišao je na jug gdje se priključio novoosnovanoj 4. „A“ brigadi Zbora narodne garde i postao jedan od temelja njezine 3. imotske bojne. S tom postrojbom prošao je niz ratišta, a osobito se istaknuo u presudnim borbama za obranu Zadra početkom listopada 1991. godine.

Mate Juroš na postrojavanju ZNG u Zagrebu

U sastavu 3. imotske bojne zapovijedao je satnijom. Stradao je od neprijateljske granate prilikom smjene položaja vozeći se u automobilu u zaleđu Neuma. Pokopan je u mjestu Vinjani Gornji kraj Imotskog gdje je pored ostalih dirljiv govor održao njegov zapovjednik, zapovjednik 3. bojne 4. brigade Ivica Tolić:

Mate Juroš, hrvatski časnik, tigar iz Rakitja, neustrašivi vitez Plitvica i Pakraca, stameni čuvar kruševačkoga krša, zapovjednik čelične obrane Zadra! Mate Juroš, jurišnik iz Čavoglava, i prekaljeni bojovnik Imotice, Stona! Mate Juroš kao uzor, putokaz, veličina! Mate Juroš kao simbol Treće bojne! Veličine ne nastaju odjednom, nego izrastaju iz veličanstvene ode životu. Veličina je izabrana i ima svoj božanski put. Put Mate Juroša je upravo božanstven. Studenoga 1990., slijedeći zov savjesti, stavlja sebe, svoju mladost, svoje želje i ideale u službu Domovine. Rakitje, škola izabranih, onih najsmjelijih i najvrijednijih. Ostaje Mate tigar, ljući i spremniji od mnogih, i već tada rekoše: Bit ćevelik borac! I bi tako! Krvavi plitvički snijeg štuje Matu Juroša, jer zajedno s prvomučenikom Josipom željaše sačuvati njegovu čistoću i bjelinu. No ne uplaši se Mate. Ne poboja se za se, nego hrabro i bez uzmicanja krenuo je. Ljeto 1991., Imotski. Upućenost, jedini izbor: Treća bojna, viteštvom i herojstvom, postade mu druga mati. Kruševo, Zadar, Ston, Čavoglave, Imotica, sve postade pozlaćeno sjajem slave bojovnika Treće bojne. Zadar! Da li zna Zadar, da li zna Sveti Donat tko obrani njegov grad, koji poput čarobnjaka suprotstavi hrabre bojovnike vampirskoj hordi Mladića generala? Zadar bješe obranjen, jer je imao Matu Juroša. (…) Ti znaš. Ti znaš, o Bože, koliko velikodušja uranjaše Mate u ideal pravde, mira i slobode Hrvatskoj, kojoj sebe dade. Nek’ ponosan bude zvonik svetog Ante što dozvaše viteza Matu, nek’ ponosna bude Hrvatica majka, što iznjedri kršnoga junaka, nek’ ponosan bude otac njegov Mate i Milena i mala Matea. Ponosan budi, vinjanski puče, imao si Matu, i neka ti bude, vinjanski puče, svijeća slobode u nametnutom mraku.

Mate Juroš, četvrti s desna, sa suborcima iz 4. brigade
Mate Juroš, prvi s desna, sa suborcima na dubrovačkom ratištu 1992. godine; Ivica Tolić drugi s lijeva

Njegovu hrabrost pamti cijela Imotska krajina, a prisjećaju ga se i u njegovim Vinjanima Gornjim. Ondje športski centar nosi njegovo ime, a svake se godine u spomen na pukovnika Hrvatske vojske Matu Juroša – Damira odigrava i memorijalni turnir u malom nogometu. Na Facebook stranici Vinjani Gornji-IMOTSKI možemo pronaći zapis njemu u čast koji u cijelosti prenosimo:

Sudbina jednog Viteza našeg Domovinskog rata duboko me potresa kad god ga se sjetim…a sjetim ga se često…i onako, muški… zaplačem! Mate Juroš – Damir, sjetim se njegove želje za normalnim životom, sjetim se njegovog i ne baš sretnog djetinjstva, sjetim se svih naših razgovora u kojima smo tragali za srećom, sjetim se i glazbe koju je volio… Azra čije je pjesme znao napamet. Sjetim se i Puminog kafića i stock-cola, sjetim se mojih Lončara i Juroša, sjetim se onda prvog postrojavanja Zbora narodne garde na stadionu u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu i moga Damira u ešalonu. Sjetim se onda priča njegovih suboraca koje su do mene dolazile – pravedan, hrabar, vođa. Onda se sjetim svakog detalja onoga dana kad sam čuo da je Damir poginuo! Zasnovao je obitelj i postao otac, dosegao sreću u pravom smislu te riječi. Znam da je na ponos svih koji su ga poznavali, prije svega njegove kćeri, suboraca i nas Vinjančana! Jedino ne znam, zašto…

Mate Juroš sa suborcima na dubrovačkom ratištu

Iza sebe Juroš je ostavio suprugu Milenu te kćerkicu Mateju, koja je izgubila oca, a 2000. godine i majku.

Ja se tate ne sjećam jer sam imala godinu i pol kada je poginuo, a po pričama ljudi koji su ga poznavali kažu da je bio vrlo duhovit, drag i da su ga svi voljeli… Nedostaju i majka i tata svake godine sve više i više. Valjda što si stariji sve više boli to…

Mateja Juroš, kćer

Naslovna fotografija – Božo Kožul i Mate Juroš podižu hrvatsku zastavu na Plitvicama nakon uspješno izvedene akcije

Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U temelju kamen: spomenica žrtvama idealu Hrvatske Države : Imotska krajina. Knjiga 2 : Domovinski rat : (od 1990. do 1995. godine). Zagreb; Ljubuški: Zaklada HZK, 2000.
Monografija Jedinica za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.

Internet
Facebook stranica Vinjani Gornji-IMOTSKI, pristup ostvaren 26. travnja 2019.

Svjedočanstva
Pismeno svjedočanstvo Mateje Juroš, prikupljeno 26. travnja 2021.
Usmeno svjedočanstvo Bože Kožula, prikupljeno 26. travnja 2021.

Podijeli članak

Komentari su zatvoreni.