“Radije bih da sam ja stao na tu kobnu minu nego moj Vinko” – poginuo heroj Vinko Pečur

Na današnji dan, 12. veljače 1992. godine, prilikom borbenog zadatka izviđanja terena poginuo je heroj Domovinskog rata Vinko Pečur.

Rođen je 13. listopada 1969. godine u Požegi. Odrastao je u obližnjem Jakšiću gdje je i završio osnovnu školu, a nakon toga pohađao je srednju školu u Pakracu te stekao zvanje građevinskog tehničara.

Ja sam se u Jakšić doselio 1978. godine iz Rame s obitelji i odmah sam se upoznao s Vinkom. Bio je iz divne obitelji koja ga je odgojila u kršćanskom duhu. Odrasli smo zajedno. Iako nismo bili od istih roditelja odnosili smo se jedan prema drugom kao brat prema bratu. Bio je moralan i etičan momak. Posebno se isticao njegov sportski duh, aktivno je igrao nogomet. Znam da je igrao za NK Eminovci. Mi smo prije rata imali prijatelje Srbe i nismo zaista pravili razliku. Nije bilo netrpeljivosti između nas. Čak su neki ostali lojalni hrvatskoj vlasti kada je počeo rat.

Ante Bošnjak, suborac i prijatelj

U veljači 1991. godine Vinko ulazi u sastav MUP-a Republike Hrvatske, a osnutkom Zbora narodne garde u 63. samostalni bataljun ZNG. Krajem listopada ’91. bataljun prerasta u 123. požešku brigadu Hrvatske vojske u čijem osnivanju sudjeluje i Vinko Pečur. Istaknuo se u nizu oslobodilačkih akcija na području zapadne Slavonije, a koncem 1991. priključio se diverzantskom vodu kojim je zapovijedao njegov prijatelj Ante Bošnjak.

On je bio pripadnik jedne druge postrojbe unutar brigade, ali kada sam ja preuzeo zapovijedanje diverzantskim vodom on je došao k meni. U mene je imao povjerenja, ali ja sam ga odgovarao svjestan opasnosti kojima je moja postrojba izložena. Nisam mu mogao zabraniti. Rekao mi je – Ante, ako je određeno da poginem za domovinu, ja sam spreman s tobom stati rame uz rame.

Ante Bošnjak, suborac i prijatelj

Tako je Vinko Pečur postao pripadnik voda čije su zadaće najčešće izvršavane u dubini neprijateljskog teritorija.

Bavili smo se izvidničko-diverzantskim zadaćama. Primjerice, znali smo otići u pripremu terena kada bi trebali uništiti neki značajniji neprijateljski objekt. Iako su od 3.1.1992. kada je na snagu stupilo Sarajevsko primirje borbena djelovanja postala ograničena, mi smo i dalje išli u akcije u smislu preventivnog djelovanja. Bilo je to suzbijanje pokušaja neprijatelja da na podmukao način dođe u našu blizinu i ugrozi našu prvu crtu obrane. Uvlačili smo se u njihovu pozadinu i s ciljem prikupljanja podataka i uočavanja značajnijih objekata.

Ante Bošnjak, suborac i prijatelj

Prilikom izvidničke akcije na području Psunja Vinko Pečur nagazio je na protupješačku minu. Nažalost ozlijede su bile preteške te je preminuo na putu do bolnice čega se prisjetio zapovjednik diverzantskog voda unutar 123. požeške brigade Ante Bošnjak:

Taj dan nismo imali namjeru borbeno djelovati. Išli smo u izviđanje prema Pakracu, jugozapadno od sela Cicvare. Nekoliko dana ranije ondje smo uočili pokrete neprijateljskih snaga i izvijestili smo naše nadređene. Nakon toga dobili smo zadaću da zajedno s postrojbama koje su bile na prvoj crti promatramo i izviđamo kretanja neprijatelja. U pokušaju da im priđemo što bliže, oko 7 i 30 ujutro, upali smo u minsko polje gdje je teško stradao moj prijatelj Vinko Pečur. On i ja smo bili zajedno u minskom polju, a naši su suborci bili u blizini. Vinko je prvo stao na jednu antimagnetnu minu, pao je i kada je pao ja sam priskočio mu u pomoć. Nisam razmišljao o nikakvim minskim poljima, ničemu, samo da ga spasim. Uhvatio sam ga od koljena, ispod potkoljenice i gornji dio trupa. On se počeo od bolova prebacivati i tada je legao na drugu minu koja je za njega bila kobna. Nije preminuo na licu mjesta. Priskočili su nam suborci. Prvi je stigao Tomislav Ament iz Ovčara koji je poginuo godinu dana kasnije. Izvukli smo se iz minskog polja i onda smo ga nosili na improviziranim vozilima. Cijelim me putem zvao imenom – Ante moj, dečki moji – to je ponavljao. Do naših obrambenih položaja stiglo je sanitetsko vozilo u koje smo ga stavili i sa mojim vozilom smo krenuli za njima. Negdje kod sela Kamenska on je preminuo, nije stigao do bolnice. Svi smo teško podnijeli taj gubitak. Imao je i djevojku, mislim da se zvala Natalija. To je strašan osjećaj… Radije bi da sam ja stao na tu kobnu minu nego moj Vinko.

Izvori
Internet
Požeški vodič: “POGINULI U VELJAČI Vinko, Robert i Vlado – Počivali u miru!”, pristup ostvaren 1. veljače 2020., http://pozeskivodic.com/poginuli-u-veljaci-vinko-robert-i-vlado-pocivali-u-miru/
Kronika požeško-slavonska: “Na vječno sjećanje za sedam branitelja”, pristup ostvaren 1. veljače 2020., https://pozeska-kronika.hr/samouprava/item/4846-na-vjecno-sjecanje-za-sedam-branitelja

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Ante Bošnjaka, prikupljeno 4. veljače 2021.

Autor

Podijeli članak