Dan kada je Bjelovar plakao – sprovod heroja ubijenih u Kusonjama

Zločin u selu Kusonje nad pripadnicima hrvatskih snaga u rujnu 1991. dugo je vremena bio obavijen velom tajne. Neko vrijeme nije bila poznata sudbina vojnika koji su ondje stradali. Nakon što su hrvatske snage koncem prosinca oslobodile to područje istočno od Pakraca počeli su se otkrivati razmjeri zločina na donedavno okupiranom području. Tako je koncem siječnja 1992. izvršena ekshumacija posmrtnih ostataka hrvatskih heroja koji su uskoro dostojno ispraćeni. Na bjelovarskom groblju Borik, 5. veljače 1992. godine, pokopano je 18 od ukupno 20 hrvatskih branitelja.

Pripadnici A satnije 105. bjelovarske brigade 8. rujna 1991. godine upali su tijekom izviđanja u zasjedu te su se, nakon što im je onesposobljeno oklopno vozilo, sklonili u kuću broj 55, gdje su organizirali obranu čekajući pomoć. Srpskim pobunjenicima su se postupno priključile dodatne snage, ali hrvatski su vojnici u neravnopravnoj borbi izdržali gotovo 24 sata. Pomoć se nije mogla probiti, a branitelji nisu htjeli napustiti ranjene suborce. Stoga su svi hrabrost platili životom.

Trinaestorica branitelja poginula su u borbi, a preostalu sedmoricu pripadnici paravojnih postrojbi izvukli su na cestu, mučili i masakrirali. Potom su ih nabacali na traktorsku prikolicu i odvezli u obližnju šumu te zakopali. Iako je rodbina zahtijevala informacije o sudbini najbližih, predstavnici JNA tvrdili su da nemaju nikakvih podataka.

Nedugo nakon što su napokon pronađeni u jednoj od prvih masovnih grobnica u Domovinskom ratu, hrabre junake ispratio je cijeli Bjelovar. U ime Operativne zone Bjelovar od njih se oprostio Miroslav Jerzečić, dok je u ime Ministarstva unutarnjih poslova RH prigodne riječi uputio Smiljan Reljić. Kao predstavnik Hrvatskog sabora bio je prisutan Stjepan Sulimanac. Sprovod je vodio kardinal Franjo Kuharić koji je naglasio:

U ime crkve u Hrvata, izražavam duboku, ali kršćansku sućut svima koji oplakuju ovako tragični odlazak braće koja su pala u obrani domovine i njezine slobode. Izražavam sućut, najprije roditeljima, suprugama, braći i sestrama, izražavam sućut hrvatskoj vladi i izražavam sućut svim hrvatskim braniteljima, ali ta sućut je ispunjena i nadom. Čovjek je daleko veći nego što vide naše oči. Naše oči vide samo ovdje izranjena mrtva tijela, ali naša vjera vidi u njima život besmrtne duše koja je vjerovala, željela dobro, radovala se miru i uložila život u čistom rodoljublju za slobodu, pravednost i istinu. S tom nadom da čovjek ne umire kad tijelo umre, jer njegova svijest i njegova besmrtnost jest život njegovog duha, mi se opraštamo s njima, ali ne zauvijek. Smrt zemaljska rastavlja nas, ali ne zauvijek. Taj rastanak je privremen, jer svi smo putnici kroz vrijeme i svi idemo u susret vječnom susretu. Svemogući i vječni Bog nije nas stvorio za smrt nego za život, za vječni život i to će biti punina života, to će biti naša domovina.

Izvori
Periodika
55 – ratne novine 55. samostalnog bataljuna Bjelovar: “Čovjek je veći nego što oči vide”, 17.2.1992., 7.

Televizija
TV Kalendar – Srušen most kod Šamca i Kusonje. Hrvatska radiotelevizija. autor Tomislav Šulj, urednik Vladimir Brnardić, 5. veljače 2017.

Autor

Podijeli članak