Priča o herojskom otporu branitelja koji su odolijevali napadima sve dok nisu ostali bez streljiva, 16 njih je poginulo – bitka za šumu Rosinjača

Na današnji dan, 5. prosinca 1991. godine, odigrao se jedan od najherojskijih, ali i najtragičnijih događaja u Domovinskom ratu s kojim je javnost slabo upoznata – bitka kod šume Rosinjača.

Tog dana snage JNA i pobunjeni Srbi krenuli su, nakon jake topničke pripreme, u konačno osvajanja grada Osijeka. Opći oklopno-pješački napad bio je najjači upravo ondje gdje ga se najmanje očekivalo – u Rosinjači. Radi se o šumi koja se nalazi na južnom prilazu gradu Osijeku. Zbog toga što na tom pravcu nije očekivan veći prodor srpskog agresora, položaje u šumi Rosinjača držalo je tek 50-ak pripadnika 106. osječke brigade Hrvatske vojske koji su tog jutra preuzeli smjenu od svojih suboraca.

Napad je počeo u 8 i 15 ujutro minobacačkom paljbom. Granate su se aktivirale na vrhovima drveća i nitko nije mogao izviriti iz zaklona. Za to vrijeme tenkovi su čekali kraj šume, a kada je prestao minobacački napad krenuli su tenkovi. Prizor su bespomoćno promatrali branitelji na obližnjoj koti Drvaruša, nemoćni jer nisu imali protuoklopno naoružanje. Prema svjedočanstvu jednog od preživjelih u boju za Rosinjaču, Zdenka Žižanovića, otpor je trajao dokle su imali streljiva.

To je bio totalni pakao, veze su popucale… tukli su po drveću i kada su ga porušili, udarali su direktno u bunkere. Pucali smo mi na njih, oni na nas, gruvali su rasprskavajućim mecima, znam često reći da je Rosinjača jedna sekunda Vukovara.

Zdenko Žižanović, 106. brigada HV

U neravnopravnoj borbi, pokušavajući zaustaviti prodor daleko jačeg i brojnijeg neprijatelja, toga dana izginulo je 16 hrvatskih branitelja. Međutim, njihova žrtva nije bila uzaludna jer su svojim otporom na kratko zaustavili neprijatelja, omogućivši konsolidaciju obrane na južnom prilazu Osijeku. Na taj su način spasili grad Osijek koji 5. prosinac 1991. pamti kao “Dan D” – tog dana sveukupno je u obrani Osijeka na njegovim prilazima poginulo 26 pripadnika 106. osječke brigade Hrvatske vojske. Istog dana okupiran je i Antunovac, a idućeg i Nova Tenja.

U bitci za Rosinjaču život su položili Salko Ahmić (44), Ivica Babaja (27), Pavao Begonja (30), Stjepan Ezer (30), Damir Farago (32), Berislav Genčić (20), Zoran Gnjatović (29), Ivan Hap (40), Zoran Kišasondi (24), Siniša Knežević (26), Mladen Milanković (35), Davor Milas (18), Matija Olujić (19), Ivan Sekanić (38), Goran Stjepanović (21) i Mihajlo Pelegrin (42) za čijim se posmrtnim ostacima još uvijek traga. Najmlađi od njih, 18-godišnji Davor Milas u trenutku pogibije bio je učenik Trgovačke škole. U toj je školskoj godini trebao maturirati, a u spomen na njegovu žrtvu, ta škola nosi naziv Trgovačka i komercijalna škola „Davor Milas“.

Punih sedam dana trajale su tajne pripreme za akciju izvlačenja tijela poginulih branitelja. Izvidnici iz Specijalne postrojbe Glavnog stožera – Bojne Frankopan ispitivali su teren danima i konačno je donesena odluka da se krene u noći između 12. i 13. prosinca. U mrklome mraku, po iznimnoj hladnoći i smrznutoj oranici, kroz kukuruze i prijeteća minska polja, u Rosinjaču su stigli pred zoru. S njima je na svoju odgovornost išao i tadašnji snimatelj HTV-a Mario Romulić, koji je kamerom zabilježio akciju izvlačenja tijela, ali tu snimku televizija je tada odbila emitirati uz obrazloženje da bi to loše djelovalo na moral branitelja.

Prizore koji su njihove suborce dočekali po dolasku na mjesto tragedije teško je riječima opisati. Tijela su im bila izrešetana, a prema viđenome pretpostavili su i da su neki od njih bili ranjeni, a zatim ubijeni hicima iz neposredne blizine. Dok su skupljali njihova tijela, izvidnici iz bojne Frankopan čuvali su stražu. Neprijatelj je bio blizu. Do šume je dopirao njihov žamor, zvuk motora tenkova. Jedan od branitelja koji su sudjelovali u akciji izvlačenja prisjetio se jednom prilikom tog događaja za HRT:

Tijela su im bila smrznuta, nismo ih mogli nositi, pa smo ih umatali u šatorska krila i jedino što smo mogli bilo je vući ih. Najgore je bilo kroz kukuruzište, a kako se razdanjivalo i sunce izlazilo, tijela su im se odleđivala i počeo se osjećati neugodan miris.

Dokumentarni film HRT-a o izvlačenju poginulih u Rosinjači u autorstvu Tomislava Mršića dostupan je OVDJE.

Naslovna fotografija – Nova Eva

Izvori
Literatura
Čuljak, Tihomir. Rat. Osijek: Vlastita naklada, 2003.

Internet
Nikola Patković: “Boj u Rosinjači: “Zasula nas je kiša projektila, izginulo nam je 16 prijatelja, ali nismo im ostali dužni…””, Slobodna Dalmacija, pristup ostvaren 5. prosinca 2018., https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/boj-u-rosinjaci-zasula-nas-je-kisa-projektila-izginulo-nam-je-16-prijatelja-ali-nismo-im-ostali-duzni-187810

Televizija
Rosinjača. Hrvatska radiotelevizija. redatelj Tomislav Mršić, 2011.

Autor

Podijeli članak

1 misao o “Priča o herojskom otporu branitelja koji su odolijevali napadima sve dok nisu ostali bez streljiva, 16 njih je poginulo – bitka za šumu Rosinjača

  1. Povratni ping: "Genčo je bio oličenje dobrote, susretljivosti, empatije, srdačnosti, prijateljstva, bezuvjetnog davanja..." - rođen heroj Domovinskog rata Berislav Genčić - Domovinski rat

Komentari su zatvoreni.