“Kada bih ja ispričao u Libiji kakav se prljavi rat vodi ovdje u Hrvatskoj oni mi ne bi vjerovali” – poginuo heroj Ibrahim Abushaala Gadafi

Nakon što je u listopadu 1991. Jugoslavenska narodna armija, zajedno s pobunjenicima, okupirala veći dio Lipika, crta obrane ostala je nepromijenjena sve do 28. studenoga 1991. godine. Tog dana okupiran je cijeli Lipik, a u pokušaju da obrani grad poginuo je i zapovjednik obrane Lipika Ibrahim Abushaala „Gadafi“, heroj Domovinskog rata.

Ibrahim Abushaala rođen je 28. srpnja 1955. u Mysurati u Libiji. Otac Milad i majka Fazlija imali su čak sedamnaestoro djece. Ibrahim je bio medicinski tehničar. U Libiji je sedam godina služio u Libijsko-čadskom ratu. U Libiji je upoznao svoju buduću nevjenčanu suprugu, Hrvaticu Zoricu Jurki, koja je tamo osam godina radila kao medicinska sestra. Nakon njezinog povratka u Hrvatsku došao je za njom u Lipik. Zbog svog porijekla bio je poznat pod nadimkom „Gadafi“, po bivšem predsjedniku Libije, Muammaru al-Gaddafiju no mnogi su ga poznavali i pod nadimkom Martin. Iako Libijac, jako je volio Hrvatsku koju je smatrao drugom domovinom.

U obranu Lipika uključio se preko šogora Ivice Marekovića koji je bio predsjednik lipičkog HDZ-a. U početku je držao noćne straže, da bi kako je rastao intenzitet sukoba sve više do izražaja dolazilo njegovo iskustvo koje je stekao u Libijsko-čadskom ratu. Zbog hrabrosti, smirenosti, poznavanja oružja i strategije te drugih kvaliteta ubrzo je postao jedan od vođa kojeg su branitelji slijedili. Bio je kao operativac stalno na terenu, zadužen za koordinaciju punktova od Dobrovca do Filipovca i njihovu vezu sa Zapovjedništvom obrane grada.

Kada sam bio u ratu u Čadu, ako se skloniš u džamiju, groblje ili bolnicu nitko ti neće ništa. Kada bih ja ispričao u Libiji kakav se prljavi rat vodi ovdje u Hrvatskoj oni mi ne bi vjerovali.

Ibrahim Abushaala „Gadafi“
Sa suborcima ispred Hotela “Lipovača” u kojem je bilo zapovjedništvo obrane Lipika

Kao stručnjak za gerilsko ratovanje vršio je i mnogobrojna izviđanja terena. Oni koji ga se sjećaju, govore kako je njegova hrabrost ponekad graničila s ludošću jer se ponekad sasvim približavao neopažen neprijateljskim položajima. Vršio je izviđanje i za specijalnu postrojbu MUP-a koja je minirala drveni most na rijeci Pakri podno Lipičkih vinograda. Nažalost ni taj pothvat nije zaustavio neprijateljske snage koje su 12. listopada okupirale dio Lipika

Ibrahim Abushaala tada se povukao sa suborcima u sjeverni dio grada. Zapovjedništvo obrane Lipika formirano je u Filipovcu odakle je koordinirao s novoformiranim punktovima u Lipiku, a dio listopada proveo je u sastavu vojne policije u Marinom Selu. Ipak ubrzo se vraća u Lipik na prvu crtu, a nakon pogibije Berislava Ivoševića krajem listopada postao je zapovjednik 1. lipičke satnije pakračkog 76. samostalnog bataljuna odnosno zapovjednik obrane Lipika. Bio je vrlo blizak sa svojim vojnicima koje je svakodnevno obilazio po punktovima i ulijevao im povjerenje te ih učio kako rukovati, pored ostaloga i s protuoklopnim naoružanjem.

S Blaškom Skenderom

Dana 27. studenoga JNA i pobunjeni Srbi pokrenuli su jak napad na neokupirani dio Lipika. Te večeri „Gadafi“ je okupljenim suborcima na punktu rekao: Ja ću sutra poginuti. Nakon što je neprijatelj 28. studenoga osvojio gotovo cijeli Lipik, branitelji su se povukli na njegove rubne dijelove. Oni koji su se nalazili u blizini groblja s tugom su primili vijest o smrti omiljenog suborca Roberta Klasnića, a nakon svega pola sata uslijedio je novi šok – poginuo je „Gadafi“.

Nakon što je izašao iz zaklona ispalio je tromblon na neprijatelja. Tada se vratio u zaklon po novi tromblon. U trenutku kada je izašao iz zaklona i usmjerio pušku prema neprijatelju, pogođen je metkom na mjestu gdje se spaja pancirka. Samo je kleknuo i izustio svoje posljednje riječi: Nemam nogu, ja gotov! Suborci su ga izvukli u zaklon iza kuće i shvatili da nije ranjen u nogu već ispod pazuha. Ipak bilo je prekasno, „Gadafi“ je uzeo križić na lančiću, poljubio ga i preminuo.

Najteže mi je bilo kada je Gadafi poginuo. On nam je bio zapovjednik prilikom zadnjeg pada Lipika. Gadafi je lipički zet. On vam je strašan borac. Išao je kada nitko nije mogao. Svatko se bojao s njime ići. Na primjer navečer, ode oko 10 sati u izviđanje samo sa IC uređajem. Nakon toga dođe i traži čovjeka koji će ići s njime, samo da mu nosi rakete za osu. Dečki su većinom odustajali na pol puta; on je nastavljao sam, al’ uvijek se vraćao. I ta kobna greška… Nije to bila greška, nego sudbina. On je znao reći: Ako te Bog neće – neće, al’ kad te hoće – hoće.

Dario, maloljetni hrvatski branitelj Lipika
Pri jednom od obilasku punktova u Lipiku

Nakon što su zauzeli Lipik, neprijatelji su kamerama zabilježili „Gadafijevo“ mrtvo tijelo. Snimka je emitirana na Radioteleviziji Beograd uz komentar kako se radi o „libijskom plaćeniku u službi ustaške vlasti“. Ova vijest uzbunila je i libijsko veleposlanstvo u Beču. Ipak, nakon predočenih dokaza da se ne radi o plaćeniku već o dragovoljcu, nesporazum je izglađen. Svega par dana nakon što je okupiran, Lipik je oslobođen, a „Gadafijevo“ tijelo prema želji obitelji prebačeno u rodnu Mysuratu gdje danas počiva. Prije toga u Zagrebu je obavljen posmrtni obred u duhu islamskih običaja koji je predvodio Šefko Omerbašić.

Naslovna fotografija – Emir Delić “Riba” i Ibrahim Abuhaala “Gadafi

Izvori
Literatura
Križan, Branko; Benković, Stjepan. Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac-Lipik 1991.-1995. Grad Pakrac i Grad Lipik, 2009.
Križan, Branko; Benković, Stjepan. Kako se branio Lipik. Udruga branitelja Lipika 1991. godine i Grad Lipik, 2019.

Televizija
Lipik je naš. Hrvatska radiotelevizija. redatelj i scenarist: Marijan Hodak, 1992.

Dio ovog članka objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija

Autor

Podijeli članak