“Geleri kose one koji se izvlače i one koji se vraćaju po njih” – neuspješan pokušaj oslobađanja Korita

Na današnji dan, 23. studenoga 1991. godine u neuspješnom pokušaju oslobađanja sela Korita u sklopu operacije “Orkan 91” u zapadnoj Slavoniji poginula su sedmorica hrvatskih gardista.

Nakon što je 19. studenog oslobođen strateški vrlo bitan položaj “Motel Trokut”, hrvatske su snage na današnji dan krenule u nastavak operacije. Cilj je bio osloboditi sela Korita, Jagma i Subocka te kod Dobrovca presjeći komunikaciju Kukunjevac – Lipik.

U maglovito i kišno jutro u napad je smjerom Trokut – Korita – Jagma – Gornja Subocka trebala krenuti 151. samoborska brigada Hrvatske vojske s 1. gardijskom brigadom “Tigrovi”, dok je iz smjera Brezina krenula 56. samostalna bojna HV Kutina ojačana 65. samostalnom bojnom HV Ivanić Grad i skupinom “Merčep”.

U početku je napad bio uspješan no oko podneva Jugoslavenska narodna armija je prestrojila snage i započela snažan pješački i tenkovski protunapad uz jaku minobacačku vatru. Nezgodnoj situaciji kumovao je i manjak sredstava veze.

Najveću žrtvu podnijela je 56. samostalna bojna HV Kutina čiji je izvidničko-diverzantski vod već zašao u zapadni dio Korita i neutralizirao dio neprijateljskih vojnika na straži. Ipak, jedan preživjeli aktivirao je vatrogasnu sirenu nakon čega dolazi do srpskog protunapada.

Počinje izvlačenje po grupama, uz stalnu izmjenu vatre pod kišom granata. Po mokrom i granatama izrovanom terenu na uzbrdící, to je izniman napor. A tu su ranjeni koje treba izvući. Naši kamioni odvoze ranjene na lokaciju motela Trokut i vraćaju se. Neprijatelj shvaća naše namjere i koncentrira vatru na pravac izvlačenja. Pristižu prve informacije poginulima. Geleri kose one koji se izvlače i one koji se vraćaju po njih. Snage i mogućnosti za potpuno izvlačenje sve su slabije, ranjenih je sve više, a naše snage sve slabije. Na bojišnici je neprijateljska vatra sve bliže, grmljavina tenkovskih motora i topovski udari sve snažniji, a minobacačka vatra sve koncentriranija. Od mjesta borbi, preko koridora za izvlačenje, do kamiona punih ranjenika razmak se svakim trenutkom sve više smanjuje – nije veći od dvije stotine metara. Objektivna je opasnost to da, ako neprijatelj prenese vatru za tu razdaljinu, naši će kamioni i ljudi u njima biti uništeni. U trenutku kada je izvučen i posljednji pokretni bojovnik, nailazi tenk i ispaljuje projektil u zemlju ispod ceste, ispod kamiona. To je zadnji signal koji govori da kamione treba bez odlaganja maknuti s bojišta i ljude prevesti u sigurnost na lokaciji motel Trokut. Jedan dio bojovnika izvlačiti će se rubom šume uz cestu, i po odlasku kamiona zadržavati neprijatelja.

Monografija Otok Ivanić u ratu

U povlačenju je bilo jako puno ranjenih dok su u Koritima živote položili Josip Konečni (1953.) kao pripadnik 65. samostalne bojne HV te Ivan Križak (1955.), Siniša Coha (1963.), Srećko Demeter (1972.), Krunoslav Rošin (1970.) te Željko Kosović (1970.) kao pripadnici 56. samostalne bojne HV. Također, u susjednim Livađanima poginuo je pripadnik 151. samoborske brigade Zvonko Liktar (1968.). Tog 23. studenoga 1991. hrvatske snage crtu su pomaknule jedino u selu Gornje Kričke.

Tjedan dana kasnije pokrenut je još jedan, neuspješni, napad hrvatskih snaga na Korita. To jako neprijateljsko uporište oslobođeno je napokon 7. prosinca 1991., ali uz gubitke u redovima 1. gardijske brigade “Tigrovi”.

Naslovna fotografija – Željko Gašparović

Izvori
Literatura
Monografija Otok Ivanić u Domovinskom ratu. Zagreb: Nova knjiga Rast, 2012.
Marijan, Davor. Novska u Domovinskom ratu. Novska: HVIDRA, 2009.

Autor

Podijeli članak

1 misao o ““Geleri kose one koji se izvlače i one koji se vraćaju po njih” – neuspješan pokušaj oslobađanja Korita

  1. Povratni ping: Bitka u kojoj su “Tigrovi” potukli “Bele orlove” – oslobođeno selo Korita – Domovinski rat

Komentari su zatvoreni.