Oca igrača Dinama i Hajduka te slavodobitnika Alke brutalno smaknuo pripadnik Srpske garde – ubojstvo Petra Hrgovića

Samostalna satnija Maljkovo-Potravlje-Satrić iz sastava 126. sinjske brigade dobila je 11. studenog 1991. zapovijed da se ubaci u prostor pod kontrolom neprijatelja. Zadaća je bila napasti neprijateljske jedinice smještene na Babića brigu te da minobacačem otvore vatru po neprijateljskom štabu kod gostionice Kenedi na komunikaciji Vrlika – Sinj. Konačan cilj bio je navući na to područje snage iz Otišića kako bi se rasteretilo hrvatske snage koje su držale položaje na planini Svilaji iznad okupirane Vrlike i Maovica.

Na tom području nalazila se 1. brigada Teritorijalne obrane SAO Krajine kojom je zapovijedao Rade Rajić. Njima u pomoć stigla je iz Srbije paravojna formacija Srpska garda jačine jednog voda. Upravo oni 12. studenog zarobili su spomenutu skupinu od 10 hrvatskih vojnika iz Samostalne satnije Maljkovo-Potravlje-Satrić, a po svemu sudeći radilo se o izdaji.

Među deset zarobljenih gardista našao se i Petar Hrgović rođen u siječnju 1955. godine u Sinju. Živio je u selu Satrić zajedno sa suprugom Dragicom te četvero djece – Mirkom, Andrijom, Ivankom i Josipom. Mirko Hrgović kasnije će postati uspješan nogometaš Hajduka i Dinama, a Andrija slavodobitnik sinjske Alke.

Petar Hrgović među prvima u selu uključio se u obranu Hrvatske. Najprije je vršio zadaće osiguranja Hidroelektrane Peruća, a zatim, po okupaciji Satrića postao je pripadnik 126. brigade.

Ubrzo nakon zarobljavanja, 12. studenoga 1991., na padinama Svilaje Petar Hrgović je ubijen. Nikada nisu razjašnjeni razlozi njegova smaknuća. Svjedoci s hrvatske strane tvrde da Petar ubojici nije dao nikakav povod, a potpukovnik JNA Rade Rajić u izvještaju je svojoj komandi kao izgovor za ubojstvo navodi da je Petar opsovao jednog pripadnika Srpske garde te da ga je on zbog toga ubio. Prema iskazima svjedoka radilo se o Bobanu Bjelobrku zvanom Žućo. U svojem izvješću o djelovanju Srpske garde Rade Rajić zapisao je:

Posle izviđanja rejona, davanja podataka o situaciji na tom delu gde su planirani za angažovanje, razradili smo okvir akcije za likvidaciju ili hvatanje snaga koje ispoljavaju dejstvo po glavnim snagama sa tog pravca. Akciju su neposredno i samostalno izveli pripadnici „Srpske Garde“ i zarobili 10 bojovnika ZNG-a, njihovo naoružanje i jedan minobacač 82 mm sa municijom. Nije ispaljen skoro ni jedan metak, a lica su privedena u rejon razmještaja čete u drugoj liniji bataljona. Zbog psovki i vređanja jednog pripadnika Srpske Garde, od strane bojovnika, isti je ubijen. Ispitivanjem pripadnika ZNG od strane komandanta čete i grupe starešina saznalo se dosta podataka za dalje angažovanje jedinica. Sledećeg dana zarobljeni bojovnici su prebačeni u Knin u Komandu 9. korpusa na dalji postupak 13. 11. 1991. godine.

Iako se iz izvještaja čini da je preostalih devet hrvatskih vojnika pritvoreno u Kninu, to nije bilo tako. Naime ondje su odvedena samo osmorica, koji su nakon toga razmijenjeni, dok je Mirko Hrgović zadržan i najprije brutalno premlaćen. Tražili su ga da im po okolnim brdima pokazuje mjesta gdje se nalazi Hrvatska vojska. Zapovjednik izviđačko-diverzantske jedinice Teritorijalne obrane Gračac – SAO Krajina, Slobodan Stanić, vodio je skupinu sastavljenu od pripadnika Srpske garde i domaćih pobunjenika, a zajedno s njima poveli su i Hrgovića. Vodili su ga od točke do točke, tražeći od njega da oda hrvatske položaje što je on uporno odbijao. Na koncu je ubijen hicem u glavu, na mjestu zvanom Orlove stine. Kada je ubijen, Mirko Hrgvić imao je 29 godina.

U znak poštovanja i sjećanja na Mirka, njegova obitelj i suborci iz Satrića, uz pomoć Općine Hrvace, u blizini mjesta njegove pogibije podigli su mu spomen obilježje, rad akademskog kipara Anđelka Titlića.

Slobodan Stanić u odsutnosti je 1997. godine, za taj zločin, osuđen na 20 godina zatvora. Teretilo ga se da je Mirka Hrgovića mučio, streljao, a zatim bacio u provaliju. Nedostupan je hrvatskim vlastima, a prije nekoliko godina bio povjerenik za Sombor u Srpskoj naprednoj stranci Aleksandra Vučića.

Podijeli članak