Posljednji hrvatski vojnik koji je poginuo u ratnoj zadaći uvijek je išao prvi – poginuo heroj Vinko Pinjuh

Na današnji dan, 10. studenog 1995. godine, poginuo je posljednji hrvatski vojnik u borbenoj zadaći tijekom Domovinskog rata, heroj Vinko Pinjuh.

Vinko Pinjuh rođen je 1. srpnja 1956. godine u vojvođanskom gradiću Senti. U obranu domovine uključio se dragovoljno, na samom početku Domovinskog rata i agresije na Republiku Hrvatsku. Od 27. lipnja 1991. godine bio je pripadnik 3. A brigade Zbora narodne garde u kojoj je uskoro na osobni zahtjev raspoređen na dužnost izvidnika pješaštva. Kao pripadnik izvidničke postrojbe iz sastava 3. gardijske brigade „Kune“, zajedno sa svojom postrojbom, provodio je borbene zadaće na istočno-slavonskoj bojišnici na području Vinkovaca i na bojišnici Bosanske Posavine.

Izvidnički vod u čijem je sastavu bio Vinko Pinjuh pridodan je 109. vinkovačkoj brigadi Hrvatske vojske jer je provodio zadaće u njihovoj zoni odgovornosti. Isti izvidnički vod, osnutkom 5. Gardijske brigade „Sokolovi“, 1992. godine prešao je u njen sastav i činio je temelj novoosnovane izvidničke satnije. U toj, novooformljenoj satniji, Pinjuh je raspoređen na dužnost zapovjednika desetine. S izvidničkom postrojbom sudjelovao je u provedbi operacija na području zadarskog zaleđa, Mostara, Uskoplja/Gornjeg Vakufa i Livna.

Bio je omiljen među pripadnicima izvidničke satnije, ali i među većinom pripadnika 5. gardijske brigade koji su ga poznavali. Vlastitim primjerom vjerno je dokazivao kako se voli domovina te je njegovo domoljublje bilo vodilja svima u njegovom okružju. Tijekom provedbi borbenih zadaća nikada se nije štedio, nego je pokazivao hrabrost, odlučnost i snalažljivost u svim okolnostima. U zadaćama izviđanja bio je uvijek na čelu izvidničke skupine te se na taj način isticao kao istinski vođa, pokazujući iznimnu želju zaštititi svoje suborce preuzimajući u kritičnim situacijama rizik na sebe. U nekoliko je navrata bio ranjavan, a ono posljednje bilo je kobno.

Nakon završnih oslobodilačkih operacija hrvatskih snaga 1995. godine u danima kada se nije znala sudbina istočne Hrvatske, izvidnička satnija 5. gardijske brigade provodila je zadaću izviđanja u svrhu priprema vraćanja istočne Hrvatske vojnim putem.

Dana 10. studenoga 1995. godine postrojba dobiva zadaću izviđanja u području sela Slakovci, Orolik i Đeletovci. To je bila jedna od zadnjih borbenih zadaća satnije za vrijeme Domovinskog rata. Zadaću su provodile dvije izvidničke skupine. U jednoj je, kao i nebrojeno puta u prethodnim zadaćama izviđanja u godinama Domovinskog rata, na čelu izvidničke skupine neizostavno bio i Vinko Pinjuh.

Tijekom izviđanja Vinko Pinjuh je nagazio na protupješačku minu i teško je ranjen.. Ostali članovi izvidničke skupine uspjeli su ga izvući na sigurno područje i prebaciti do bolnice u Vinkovcima, gdje nakon operacijskih zahvata u poslijepodnevnim satima ipak podliježe ranama te umire.

Nakon provedbe ove zadaće pobunjeni Srbi su potpisali Erdutski sporazum i istočna Slavonija je nakon mirne reintegracije vraćena mirnim putem. Mnogi Vinkovi suborci smatraju kako su Vinkova pogibija, odnosno saznanje Srba da hrvatske snage izviđaju područje te dolazak 1. gardijske brigade „Tigrovi“ u Vinkovce, odigrali svoju ulogu u smislu da su Srbi nakon toga pristali na mirnu reintegraciju u strahu od moguće vojne akcije.

Iako je Domovinski rat službeno završio 30. lipnja 1996. godine i do tada je još nekoliko pripadnika Hrvatske vojske poginulo nesretnim slučajevima na prvoj crti, Vinko Pinjuh je zadnji poginuli pripadnik Hrvatske vojske u borbenoj zadaći. Iza sebe ostavio je suprugu Marinu te kćeri Anitu i Sanju. Posmrtno mu je dodijeljen čin narednika.

Autor

Podijeli članak