Ušli su u selo i pretvorili ga u najveću masovnu grobnicu iza Ovčare – okupacija Lovasa

Na današnji dan, 10. listopada 1991. godine, JNA, postrojbe Teritorijalne obrane i paravojnih četničkih formacija okupirale su selo Lovas na krajnjem istoku Hrvatske nakon čega je uslijedio niz zločina nad civilnim stanovništvom.

Zapušteno groblje uz crkvicu svetog Florijana, 1997.

Za te zločine na Haaškome sudu vodio se postupak protiv Slobodana Miloševića, a među nekoliko Lovaščana koji su se u procesu našli kao svjedoci bio je i Đuka Radočaj koji se tada prisjetio i današnjeg dana:

Dana 10. listopada 1991. godine oko 6 sati dežurao sam u Mjesnoj zajednici. Bio sam u uredu i primio obavijest kako je neki čovjek bježeći iz Tovarnika primijetio velik broj neprijateljskih jedinica koje se skupljaju u blizini Lovasa. Nisam mogao na službeni način obavijestiti seljane o onome što se događa, ali smo o tome razgovarali mi koji smo bili u uredu. Nismo očekivali napad. Nadali smo se da Lovas ipak neće biti napadnut, ali smo se prevarili. Napad je počeo toga jutra u 7 sati granatiranjem iz smjera Tovarnika i pješačkim napadom sa suprotne strane, iz smjera Opatovca. Granatiranje nije bilo tako intenzivno, palo je samo desetak granata. To nas je iznenadilo, a onda se sve događalo vrlo brzo.

Đuka Radočaj
Jedna od devastiranih kuća u Lovasu, 1997.

Iako su od sredine rujna bili u okruženju, mještane Lovasa, kao i prognanike iz okolnih sela koji su se u njemu zatekli, napad je iznenadio. Mato Bataković krenuo je tog jutra u lokalnu trgovinu kupiti kruh ništa ne sluteći. Granatiranje ga je zateklo u redu pred trgovinom u koju se ubrzo sklonio s nekolicinom Lovaščana.

Četnici su ulazili s gornjeg kraja sela – od Krnjaića. Pucalo se na sve strane. Bilo nas je strah. Pucnjava, glasovi i vika četnika bili su nam sve bliži. Onda je započela strašna vika, lupanje po vratima trgovine. Vikali su Paviši da otvori trgovinu. Protrnuli smo. Otvorili su vrata podruma, zavikali ima li koga prijeteći da će baciti bombe. Strah je bio velik. Tada je Paviša Blažin viknuo da nas je trojica. Izišli smo. Prvo Paviša Blažin, pa Paviša mesar i konačno ja. Pred vratima i u dvorištu nalazila se rulja četnika. Na samim vratima dočekao nas je domaći Srbin, Dule Grković. Odveli su nas u dvorište mehaničke radionice Zadruge. Tu je već bila manja skupina ljudi koje su četnici priveli. Mene i Pavišu Blažinog pridružili su toj skupini, a Pavišu mesara odveli su njegovoj kući. To je učinio Dule Grković sa skupinom četnika. Tada sam Pavišu mesara posljednji put vidio. Taj dan ubili su ga u njegovom dvorištu vrtu.

Mato Bataković
Ulaz u nekadašnji zatvor za Hrvate i nesrpsko stanovništvo Lovasa

Pored Pave Đakovića, prvog dana okupacije ubijene su 22 osobe, a mnogi su zatočeni u spomenutu Zadrugu koja je pretvorena u logor u kojem je pritvoreno tridesetak Hrvata kojima je uskoro uvedena radna obveza. Osim toga u selu je uveden je policijski sat koji je počinjao svakog dana popodne, a Hrvati su morali oko ruke imati omotanu bijelu maramu te su trpjeli brojna maltretiranja.

Masovna grobnica u Lovasu prije ekshumacije

Posebno svirep zločin JNA i četnici počinili su 18. listopada 1991. kada su Hrvate natjerali u minsko polje. Ovaj tragični događaj upamćen pod nazivom „Krvava berba grožđa“ odnio je 22 života, a istog dana ubijene su još 23 osobe. U Domovinskom ratu Lovas je podnio ogromnu žrtvu. Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u Lovasu, na mjesnom groblju, ekshumirani su posmrtni ostaci 68 žrtava što tu masovnu grobnicu čini drugom po veličini kada je u pitanju Domovinski rat, odmah iza Ovčare.

Naslovna fotografija – Ćirilićni natpis “Dušanovac”, kako su okupatori preimenovali Lovas, na ulazu u selo

Izvori
Literatura
Pančić, Stjepan et al. Krvava istina. Lovas: Općina Lovas, 2018.

Autor

Podijeli članak