Bio je mladić od Tuđmanova povjerenja, a stradao je u akciji s Mirom Barešićem – rođen heroj Zdeslav Turić

Uvjeren sam da je žrtva njegova mladog života dragocjen prinos stvaranju suverene i samostalne hrvatske države, koja je pokojnom Zdeslavu bila najveća svetinja. Žrtva života je najveća žrtva i vjerujem da palima za domovinu život ne završava, te se ugrađuj u neumrlo sjećanje hrvatskog naroda i hrvatske domovine. Jer vjernima se život mijenja, a ne oduzimlje…

Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske

Zdeslav Turić rođen je na današnji dan, 27. kolovoza 1969. godine, u Zagrebu. Odgajan je u hrvatskoj, katoličkoj obitelji od oca Marka i majke Gordane kao najstariji od četvero djece. Imao je sestru Dubravku (r. 1973.) te braću Hrvoja (r. 1979.) i Bornu (r. 1987.). Majka Gordana opisala ga je kao ozbiljnog, karakternog, hrabrog i poštenog mladića koji je bio zaneseni rodoljub i vrstan sportaš. Bavio se karateom i malim nogometom. Nakon što je završio srednju školu upisao je studij prava.

Zdeslav sa sestrom i braćom

Ubrzo po osnutku Hrvatske demokratske zajednice postaje njezin član te se aktivno uključio u demokratske promjene koje su zahvatile njegovu domovinu. Turić je bio istaknuti član mladeži HDZ-a te jedan od prvih koji su se početkom demokratskih promjena brinuli o sigurnosti budućeg predsjednika Franje Tuđmana. Također, sudjelovao je i u brojnim propagandnim djelatnostima. Naime u pripremama za prve višestranačke izbore povjerena mu je dužnost zamjenika voditelja odbora za propagandu HDZ-a. Kasnije se uključio i u organizaciju Tečaja prvi hrvatski redarstvenik te organizaciju Narodne zaštite grada Zagreba te prvih postrojbi MUP-a kao djelatnik Službe za zaštitu ustavnog poretka.

Nakon što se u srpnju 1991. u Hrvatsku vratio Miro Barešić povjerena mu je postrojba za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske. U njoj se našao i Zdeslav Turić koji je i poslužio kao veza između državnog vrha i Barešića po njegovom povratku u zemlju. Zajedno s Mirom otišao je na zadarsko ratište gdje pogiba u diverzantskoj akciji kraj Miranja Donjih 1. kolovoza 1991. godine. Osim njega, pod nikada do kraja razjašnjenim okolnostima poginuo je i Barešić te Frano Bokanović i Mile Pandžić.

Sprovod Zdeslava Turića

Zdeslav Turić pokopan je na zagrebačkom Mirogoju 6. kolovoza 1991. Pored ostalih od Zdeslava se oprostio i gradonačelnik Zagreba Boris Buzančić, a sprovodne obrede predvodio je don Živko Kustić koji je kazao:

Tko se može usuditi izreći sada pravu riječ, kad je Zdeslav zašutjevši u smrti postao riječ koja odjekuje Domovinom, i kroz suze unosi sigurnu nadu pobjede. Ovo je još jedno junačko sjeme, koje predajemo hrvatskoj zemlji, znajući da iz tog sjemena raste sloboda. Mladić je, poput davnog Makabejca, odgojen u obitelji hrvatskoj i kršćanskoj, u toj obitelji koja je odavno znala što je Bog i što je Domovina, te je svako dijete to posisalo s majčinim mlijekom, i primilo s prvim bljescima svoje svijesti. I došlo je vrijeme da ti najbolji od najboljih, taj cvijet najboljih naših obitelji, prvi prinese sebe na Oltar Domovine. Jer tu je tajna zašto ginu najbolji, zašto Bog uzima dar žrtveni od onih koji su mu najvjerniji. Zato da ih pridruži najvrijednijoj žrtvi Isusa Krista, Sina svoga, zato jer je Hrvatska vrijedna najplemenitije i najbolje žrtve, kao što je pred Bogom svijet ljubljeni bio vrijedan žrtve Kristove. Teško je podnijeti strahotu koja nas je snašla, teško je prihvatiti činjenicu da krv zalijeva tu zemlju koja je već toliko krvi primila da je čudo kako je još može usisati! Strašno je, što na početku najnovijeg doba mi ovdje plaćamo cijenu krvi kao u iskonu povijesti. Je li ovo novi početak? Doista jest! Dok Europa shvati što nam se događa, mi ćemo u krvi najbolje djece svoje osigurati živu budućnost. Bog koji vodi povijest ne otkriva nam svoje putove, ali ova zemlja – Hrvatska, domovina je nesebičnih; ovo nije narod šovinista! Zdeslav je pao na tragu davnog hrvatskog zavjeta da ovaj narod ne će nikad vojevati izvan svoje zemlje. Strašno obećanje dano je na početku povijesti, i ne kršimo ga! Pao je na svojoj zemlji, na svom kućnom pragu i neka shvati, napokon, Europa i svijet i naši kršćanski i nekršćanski savjetnici, da se ovdje gine u pravdi Božjoj, da se gine na svom kućnom pragu, da smo na svome uvijek u pravu, da nismo posegnuli za tuđim, nego da branimo svoje, i da smo zato spremni do posljednjega izginuti, i da je Bog na našoj strani! I zato, blizu je čas kad ćemo ovim mladićima dizati spomenike, jer oni nisu uzalud umrli…

Na mjestu pogibije Zdeslava i njegovih suboraca podignut je spomenik nakon što je to područje oslobođeno u operaciji „Oluja“. Jedna ulica u obližnjim Dragama nosi njegovo ime, kao i ulica u zagrebačkom naselju Borovje.

Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U viteza krunica(knjiga II). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.
Knežević, Domagoj. “HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA OD OSNIVANJA DO RASKIDA S JUGOSLAVIJOM DOKTORSKI RAD”. Doktorska disertacija, Hrvatski studiji, 2015.

Periodika
Marin Sabolović: “RAZGOVOR S GENERALOM MILOM ĆUKOM”. Časopis Obnova (Zagreb), broj 11, kolovoz 2019.

Internet
““IZ OTPORAŠEVE TORBE” MIRO BAREŠIĆ (ŠIBENIK, 10 RUJNA 1950. – 31 SRPNJA 1991.)”, Otporas.com, pristup ostvaren 19. kolovoza 2021., https://otporas.com/iz-otporaseve-torbe-miro-baresic-sibenik-10-rujna-1950-31-srpnja-1991/

Autor

Podijeli članak