“Drc je poginuo spašavajući moj život” – poginuo heroj Darko Babić Drc

Na današnji dan, 26. kolovoza 1992. godine, poginuo je jedan od heroja Domovinskog rata – Darko Babić – Drc.

Darko Babić rođen je u Zagrebu 22. lipnja 1967. godine u Zagrebu. Odrastao je u obitelji Andrije i Marije, rođene Pavišić, kao sin jedinac. U rodnom gradu završio je osnovnu, a potom i srednju školu “Ruđer Bošković”. Studirao je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Zanimale su ga elektronika i astronomija. Često je odlazio na Zvjezdarnicu smještenu u Popovu tornju na Gornjem gradu. Također, izrađivao je makete brodova i galija. Bio je otvorena osoba, omiljena u društvu.

Kada je počeo rat, Darko se priključio Narodnoj zaštiti u svojoj Trešnjevci. Od rujna 1991. godine pridružio se Zboru narodne garde kao pripadnik 1. pješačke bojne 2. A brigade – Crnih Mambi. Prva ratna iskustva stekao je na Banovini, a zatim je uslijedilo dubrovačko ratište na kojemu je izgubio život.

Nakon postrojavanja sa svojom 3. satnijom krenuo je, 25. kolovoza 1992., na teren prema zbornom mjestu u kojem su se on i suborci spremali za jednu od operacija u sklopu oslobađanja dubrovačkog zaleđa. Te večeri, kao da je predosjećao što će se dogoditi idućeg dana, Darko Babić napisao je svoje oproštajno pismo.

Na osnovi iznesenih prijedloga s terena, zapovjednik Južnog bojišta, general Janko Bobetko donio je zapovijed za borbena djelovanja duž cijelog bojišta kako bi se izazvala konfuzija kod neprijatelja. Konačan cilj bio je zauzeti dominantne visove iznad Popova polja te odbaciti neprijatelja preko rijeke Trebišnjice. U rano jutro 26. kolovoza 1992. godine operacija je pokrenuta.

Darko na dubrovačkom ratištu

Cilj Borbene grupe 2, u kojoj se nalazila Babićeva satnija, bio je osloboditi brdo Timun, istaknutu kotu s koje su hrvatske snage mogle imati prugu Hum-Trebinje kao na dlanu. Crne Mambe ovladale su brdom, a veliku pomoć pružile su im topnička i minobacačka podrška koje su ugrožavale srpske položaje.

Nedugo potom, snage Vojske Republike Srpske uzvratile su žestokim napadom te su po brdu Timun počele padati kiše granata. Jedan od teže ranjenih u tom napadu bio je Zlatko Ivić, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske te 100% Hrvatski ratni vojni invalid. Zlatko nam svjedoči o kaosu koji je nastao idućim riječima:

Nebo se srušilo, ne znaš odakle te šije i kako te šije.

Brdo Timun bilo je goli kamen bez ikakvog zaklona, a geleri su letjeli sveposvud. Zlatko je tada dobio njih 47 od kojih mu je jedan prošao kroz glavu, a teško su mu stradali i desni bubreg te desno plućno krilo na kojem je bila tolika rupa da je kroz njega izlazio dim koji je Zlatko Ivić udisao.

Teško ranjeni Zlatko Ivić

U tim trenucima na brdo se popela grupa Zlatkovih suboraca kako bi pomogla njemu i ostalim ranjenicima. U toj grupi bio je i Darko Babić Drc koji je smrtno stradao od granate u nesebičnom pokušaju spašavanja života svojim suborcima. Darkova pogibija dogodila se na samo dva metra od teško ranjenog Zlatka koji je u tim trenucima čak razmišljao i o samoubojstvu kako ne bi živ pao u ruke agresoru. Darko je uspio prije smrti preko “motorole” pozvati pomoć te tako Zlatku spasiti život. Njihov suborac “Vili”, “putujući sanitet”, našao ga je te mu sanirao ozljede, a zatim su stigli “Dupli”, “Tanto” i ostali suborci koji su ga izvukli na sigurno, prisjetio se Zlatko Ivić.

U trenutku pogibije Darko Babić, “fakin s Trešnjevke”, imao je 25 godina. Posmrtno je promaknut u čin satnika Hrvatske vojske, a počiva na zagrebačkom groblju Mirogoj.

POPOV TORANJ
Popov toranj gleda daleka neba,
neba Griča, Kaptola i ravnice
savske. Kaplju zvijezde, tihe krijesnice
tamnih krošanja. A usnule ptice
cvrkuću s jatima nebeskih zeba.
U klupku srebra lebde do oblaka
iznad palača, trošnih kućeraka,
iznad osamljenih, trudnih pješaka.
Zvjezdarnica vabi odbjegle zvijezde
da uđu u okna Popovog turna
da se u njima drhtavo ugnijezde
s glazbom nijemih svemirskih nokturna,
s prašinom nedohodanih koraka
iznad sjena poginulih dječaka.

Višnja Stahuljak

Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga I). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Zlatka Ivića, prikupljeno 25.8.2015.

Podijeli članak