Na današnji dan, 4. kolovoza 1995. godine, u oslobodilačkoj operaciji “Oluja” poginuo je heroj Domovinskog rata Darko Lisac – Fox.
Lisac je rođen 22. kolovoza 1972. u Glini u obitelji Janka i Slavice (r. Štajdohar). Odrastao je u obližnjem selu Jukinac zajedno s mlađim bratom Igorom. Otac mu je bio direktor poduzeća, a majka ekonomistica. Nakon što je u Glini završio osnovnu školu odlazi u Zagreb gdje završava srednju zrakoplovnu školu. Igrao je nogomet, volio je plivanje i imao je mnogo prijatelja. Njegova je obitelj u srpnju 1991. u bijegu od pobunjenih Srba, koju su okupirali glinski kraj, pobjegla u Zagreb.
S tek napunjenih 19 godina Darko se u rujnu 1991. priključuje obrani Domovine. Najprije kao pripadnik interventnog voda 153. brigade Hrvatske vojske Velika Gorica, a zatim i kao pripadnik 162. brigade Hrvatske vojske Zrin u kojoj se priključio izvidničko-diverzantskoj grupi „Ljute trave“. Koncem studenog 1992. godine pristupio je izvidničkoj satniji 2. gardijske brigade Hrvatske vojske „Gromovi“ s kojom uskoro odlazi u zadarsko zaleđe. Dugo je iščekivao da se krene u oslobađanje njegovog Jukinca i Gline. Napokon 4. kolovoza 1995. pokrenuta je operacija “Oluja” no Fox, kako su ga nazivali suborci, nije dočekao oslobođenje svog sela. Poginuo je kod sela Gora između Petrinje i Gline.
I danas mi je teško govoriti o tome. Lisac je bio mlađi od mene, prijatelj moga mlađeg brata s kojim je izvodio dječje nestašluke, bio je moj prijatelj i susjed. Toga prvog dana Oluje bili smo raspoređeni po grupacijama. Lisac je bio u mojoj grupi čiji sam bio zapovjednik. Teško da će vam sad sve biti jasno, akcije koje se događaju u ratnom vihoru su konfuzne i sve se događa u minutama doslovno. U svakom slučaju, tad je Lisac hodao ispred mene, a kako smo nas trojica bili iz Gline, gledao sam da se rasporedimo ako dođe do bliske borbe, da ne izginemo svi. Hodali smo prema kući u kojoj smo pretpostavljali da su četnici. Lijevo od nas je bio bunker. Jedan od nas je provjerio i rekao da je prazan. Bila je to greška. Lijevo od nas počela je pucnjava, a ja sam samo stigao viknuti: ‘Napad s lijeva! Svi dolje!’ Digli smo se i počeli trčati cik-cak prema bunkeru iz kojega se pucalo. Fox se digao i počeo pretrčavati prema meni. Pao je dva metra od mene. Ležao je na desnom boku prema jarku. Vidio sam na prsima veliku rupu. Suborac Ivša ga je prebacio preko ramena i počeo nositi. Trčali smo prema hladu i tamo ga spustili. Tad je samo izdahnuo, krv se slila iz usta, a oči su ostale otvorene…
Denis Zibar, usborac
Darko Lisac pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj, a posmrtno je promaknut u čin časničkog namjesnika. Iza sebe ostavio je suprugu Gordanu i sinčića Antu koji oca nije stigao niti upoznati, niti upamtiti.
Znam samo ono što su mi rekli o njemu. Divim mu se. Jako bih želio da moj otac to zna, eto, to bih mu želio reći. Divim se i svim dečkima koji su se odazvali u rat, a bili su mlađi od mene danas. Moj otac nikada nije dočekao moje godine.
Ante Lisac
Izvori
Literatura
Gordana Turić. U viteza krunica. Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Grada Zagreba i Gordana Turić, 2008.
Internet
Snježana Vučković: „Sin poginulog heroja Oluje: ‘Bio sam beba kada je moj otac dobio metak u srce. Kada bi me mogao čuti, poručio bih mu ovo…’“, Dnevno.hr, pristup ostvaren 6. srpnja 2020., https://www.dnevno.hr/domovina/sin-poginulog-heroja-oluje-bio-sam-beba-kada-je-moj-otac-dobio-metak-u-srce-kada-bi-me-mogao-cuti-porucio-bih-mu-ovo-1346431/
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.