Zapovjednik “Bušića” bacio se na bombu kako bi spasio suborce – poginuo heroj Slavo Grubišić

Na današnji dan, 16. srpnja 1993. godine, poginuo heroj Domovinskog rata Slavo Grubišić.

Kao sin Jerka i Zore Grubišić, Slavo je rođen 29. travnja 1970. godine u Posuškom Gracu u Hercegovini. Odrastao je uz sestru Slavicu te braću Branka, Matu i Vinka. Bio je otvoreni dječak i mladić, a osobito je volio nogomet. Osnovnu školu polazio je u Gracu i Vraniću, a srednju strojarsku završio je u Širokom Brijegu. Stekao je zvanje metalostrugara te otišao raditi u Zagreb gdje ga je zatekao Domovinski rat.

Dragovoljno u studenom 1990. pristupa Jedinici za posebne namjene MUP-a Kumrovec s kojom 1991. sudjeluje u sukobu u Pakracu, početkom ožujka. te krajem ožujka u akciji na Plitvicama u kojoj je poginuo prvi hrvatski branitelj Josip Jović.

Slaven, kako su ga zvali, osnutkom Zbora narodne garde pristupio je 1. bojni 4. “A” brigade ZNG no ne zadugo. U lipnju 1991. odlazi u Specijalnu postrojbu Ministarstva obrane Republike Hrvatske Bojnu Zrinski s kojom prolazi niz ratišta. Krajem veljače 1992. godine, sluteći mogući ratni sukob u Bosni i Hercegovini, vraća se u rodni kraj s nekolicinom pripadnika Bojne Zrinski.

Nakon što je je u Posuškom Gracu, početkom ožujka, osnovana bojna “Knez Branimir”, radio je na ustroju bojne. Nakon dužnosti zapovjednika satnije, ubrzo je preuzeo dužnost dozapovjednika bojne. Uskoro iz bojne „Knez Branimir“ nastaje Pukovnija “Ante Bruno Bušić” HVO-a, a Slaven Grubišić imenovan je njezinim dozapovjednikom, da bi odlaskom zapovjednika preuzeo vodstvo Pukovnije i zatim ponovo dužnost dozapovjednika.

Slavo Grubišić

Obuka i tereni smjenjivali su se u kontinuitetu. Početkom travnja 1992. Slaven je poveo „Bušiće“ na prvi teren u Kruševo kraj Mostara. S vremenom nižu se tereni Livno, Mostar, Blagaj, Podveležje. Slaven je uvijek bio ispred, mudro vodeći svaku akciju, procjenjujući teren i situaciju. U međuvremenu odlazi u časničku školu koju je na Hrvatskom vojnom učilištu završio s odličnim uspjehom, kao drugi najbolji u prvoj klasi časnika HVU.

Povratkom u BiH, Slaven je u pukovniju donio novu snagu. Vodio je dvije akcije – Gubavica i južni dio Mostara odrađeni su bez gubitaka. Iako su mu govorili da koordinira akcije iz pozadine, s osmjehom na licu govorio je: “Za mnom”. Tijekom najtežih borbi uza grad Mostar poginuo je bacivši se na bombu koja je ispala njegovu suborcu na povratku s akcije. Tim činom spasio je živote svojih suboraca.

U trenutku pogibije Slavo Grubišić imao je 23 godine života. Posmrtno je promaknut u čin bojnika Hrvatske vojske.

Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga III). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.
Monografija 1. hrvatski gardijski zdrug, Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.

Internet
Facebook stranica 1. Gardijska brigada HVO-a “ANTE BRUNO BUŠIĆ”

Podijeli članak