Kako su HOS-ovci natjerali četnike u bijeg – diverzantska akcija u Zemuniku Gornjem

Nakon neuspjeha u Kašiću, a zatim i Novigradu, u protunapadnim djelovanjima srpskih snaga po okončanju operacije “Maslenica”, planirali su pokrenuti napade na Škabrnju. Kako bi osujetili njihove planove pripadnici IX. bojne HOS-a (iz sastava 114. brigade HV-a) uz pomoć hrvatskih snaga izveli su (uz diverziju Specijalne policije na Velebitu 22. siječnja 1993.) najznačajniju diverziju tijekom borbi vezanih uz operaciju “Maslenica”.

Dogodilo se to 19. veljače 1993. godine kada se jedna diverzantska skupina HOS-ovaca ubacila iza prve crte između Škabrnje i Zemunika Gornjeg te nanijela neprijatelju znatne gubitke.

Akcija je bila dugo i temeljito pripremana. Jedna skupina HOS-ovaca nekoliko je dana vršila izviđanja položaja koje su držali uglavnom pripadnici četničkih formacija. Zadaća je bila vrlo složena. Hrvatski diverzanti trebali su prijeći gotovo kilometar od najisturenijeg položaja kod škabrnjskog zaseoka Ambar putem koji je bio kompletno miniran sovjetskim POMZ-2 pješačkim minama. Iz tog razloga izviđalo se u ranu zoru jer su tada zelene žice tih mina bile najuočljivije.

Nakon nekoliko dana izviđanja pristupilo se studioznoj izradi plana napada. HOS-ovci su se podijelili u tri grupe, od kojih su dvije trebale okružiti neprijatelja u unakrsnu vatru. Odlučeno je da napad bude izravan. Umjesto topničke pripreme, dvije spomenute grupe HOS-ovaca trebale su udariti s dvije strane, izravno i istovremeno, te u suradnji s drugim hrvatskim snagama zaokružiti napad na Gornji Zemunik.

U pozadini je otvaranje vatre čekao odjel naoružan s četiri Maljutke. Bili su to pripadnici 7. domobranske pukovnije, „maljutkaši“ Željana Morovića. Zajedno s njima bio je pripadnik IX. bojne HOS-a Miro Vrkljan.

Kako su oni jako stiskali, krenulo se u tu organiziranu akciju prema Gornjem Zemuniku. Morović i ja imali smo položaje u zaseoku Mostar otkuda smo trebali ispaliti Maljutke kao znak za početak akcije. To je bio napad šireg razmjera, u njemu je trebalo sudjelovati više postrojbi, trebali smo se spojiti na kraju Gornjega Zemunika, Ipak nije sve krenulo kako treba, a mi smo u međuvremenu silovito i jako daleko probili. No kada su Srbi doveli oklop iz Biljana i kako smo bili odsječeni, u teškoj situaciji, morali smo se izvući. Srećom, bez posljedica. A oni su bome gadno nadrapali. Imali su ogromne materijalne i ljudske gubitke. Iako je akcija kasnila, mi smo svojim maljutkama odradili dobar posao, Ispalili smo četiri projektila i precizno gađali njihova dva bunkera. A naši dečki su za to vrijeme napravili dar-mar i svi se živi i zdravi izvukli van.

Miro Vrkljan, IX. bojna HOS-a

Akcija je napokon pokrenuta u noći s 18. na 19. veljače 1993. godine. Kiša koja je padala cijelu noć olakšala je HOS-ovcima prilaz neprijateljskim položajima. Napad iz pravca zaseoka Ambar (Škabrnja) krenuo je prema zaseoku Istok (Zemunik G.). Protivnik je bio iznenađen te se počeo povlačiti s obrambenih položaja o čemu svjedoči i zapis iz knjige Knin je pao u Beogradu Milisava Sekulića: U toku 19. februara u pozadinu 92. brigade iz OG-1 Hrvati su ubacili svoju diverzantsku grupu (oko 20 ustaša). Bilo je to na području Gornjeg Zemunika. Totalno iznenađenje imalo je i te kakvog efekta: posada jednog topa i deo pešadije su pobegli.

Unatoč prvotnom iznenađenju protivnik je naknadno pružio jak otpor, pogotovo kada je iz Biljana stigla pješačka i topnička potpora uz pomoć tenka. Akcija je trajala cijelo dopodne, a u njoj je uništeno nekoliko minobacača, dva topa, nekoliko transportera, a HOS-ovci su uspjeli zarobiti i 40-ak automatskih pušaka. Na koncu su se povukli bez ljudskih gubitaka. Izvješće OG-1 Srpske vojske Krajine o ovoj diverzantskoj akciji govori ovako:

Juče u popodnevnim časovima primjećena je grupa od 4 ustaše u rejonu Istok – Škabrnja po kojoj je otvorena vatra i ista je pobegla. Ujutro oko 07.00 časova diverzantska grupa (oko 20 ustaša) je ubačena iza leđa našoj jedinici – razmeštenoj u Zemuniku Gornjem iz pravca Škabrnje – Istok. Tom prilikom je posluga sa topom pobegla, kao i deo pešadijske jedinice koja je tu bila razmeštena. U napadu su ubijena četvorica naših boraca, a među njima i Komandant 2. mtb potpukovnik Živko Tišma, i ranjeno 7 boraca, od čega četiri teže. Kao pomoć na toj liniji fronta uključen je interventni bataljon, 75. mtbr. Diverzantska grupa je razbijena i povraćeni položaji i zadržana linija fronta. Uništena su 2 topa 100 mm (T-12) i 4 motorna vozila.

Osim što diverzantska grupa nije razbijena, već se povukla bez gubitaka, prema svjedočanstvima HOS-ovaca koji su sudjelovali u akciji gubici neprijatelja bili su i znatno viši.

U selu Istok uistinu se nalazila šarolika vojna družina. Većinom su to bili pripadnici „pokreta Štit“ koji su se okupili kao podrška „Belim orlovima“ i kojima je za sudjelovanje nuđeno zemljište ili kuća na osvojenim područjima. No, bilo je tu i Šešeljevih radikala, kao i dobar broj stranih državljana (Rusa, Ukrajinaca, Poljaka, Slovaka), a čije su iskaznice zaplijenjene i proslijeđene u Zadar. HOS-ovci drže da je broj poginulih „amortiziran“ i više nego prepolovljen, upravo zbog tih stranaca koji, pretpostavlja se, nisu ni imali sređenu papirologiju od lokalnih ili pridošlih postrojbi. No, o svemu tome može se samo nagađati. Ostaje činjenica da je izvršena jedna značajna vojna diverzija, da su neprijatelju naneseni vrlo veliki gubici u ljudstvu i tehnici te da je poginuo visoki časnik protivničke vojske.

Tomislav Šulj, povjesničar

Naslovna fotografija – pripadnici HOS-a u Škabrnji

Izvori
Literatura
Šulj, Tomislav, Vladimir Brnardić. Operacija „Maslenica“ – sjećanja sudionika. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2014.
Rupić, Mate, ur., Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. Dokumenti, Knjiga 7. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata; Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2009.

Podijeli članak