Unatoč prijetnjama nisu htjeli napustiti svoj dom. Jedno jutro Anu su našli zaklanu, a Milana izbodenog do smrti. – ubojstvo bračnog para Kovačević u Slunju

Nakon što je, u studenom 1991. godine, okupiran, slunjski kraj postao je poprište niza zločina. Mnogi od njih počinjeni su sa svrhom etničkog čišćenja. U samom Slunju ostala je živjeti nekolicina Hrvata, mahom starije dobi, koji su se nadali da im dojučerašnji susjedi neće napakostiti. Većina ih je bila obuhvaćena radnom obavezom, a dio utamničen. Prijetnje i maltretiranja su postale svakodnevica i za Milana Kovačevića, zvanog Macan, te njegovu suprugu Anu. Milan je prije rata radio u poduzeću „Saobraćaj“ iz Slunja dok je Ana bila domaćica. Kao vrijedni ljudi, bavili su se i poljoprivredom. Imali su troje djece koja su, kada je počeo rat, živjela izvan Slunja.

Usprkos zlostavljanjima oni nisu htjeli napustiti sve što su godinama gradili. Kuće Hrvata po Slunju i selima svakodnevno je gutao plamen, a Milan je bio svjestan da će se to dogoditi i s njegovom ako je napusti. Slunj nisu htjeli napustiti čak ni kada je po njih došla skupina izvidnika Hrvatske vojske predvođena Lukom Jurčićem. Naime, Jurčićeva skupina se već 20. studenog (četiri dana nakon okupacije) probila do Slunja kako bi stupili u vezu s Hrvatima zatočenima u gradu. Sin Milana i Ane, koji je s Jurčićem bio u Zagrebu, zamolio ga je da izvuče njegove roditelje iz okupiranog grada. Ipak, Kovačevići su odbili otići.

Jednom prilikom, Kovačevići su se zatekli u kući susjeda Sime Brdara kada je ondje navratio Milan Ćaćić, zvani Braco. Isti je nasrnuo na Milana te ga počeo fizički zlostavljati, vrijeđati i šamarati. Brdar je Ćaćića istjerao iz kuće, a niti taj događaj nije Kovačevićima bio znak da trebaju napustiti svoj dom.

Govorio sam Macanu da se manje kreće, jer među tim pijancima nikada ne znaš kada će poželjeti da te ubije. On je mislio drugačije pa su ga našli jednog dana ubijena. Ženu su mu zaklali. Pogotovo je bilo opasno ako su nanjušili da netko ima novaca. Vjerojatno je zbog toga stradao Macan, a i dr. Krušić.

Pavle Kovačević, rođak ubijenih

Njihova tijela pronađena su 23. siječnja 1992. godine, a službena zabilješka „Stanice javne bezbednosti Slunj“ sastavljena tog dana detaljno nas upoznaje s njihovim ubojstvom:

Navedenog dana otišli smo u Dom zdravlja i sa sobom na uviđaj poveli doktoricu Petrović Slađanu. Oko 11,35 sati došli smo na lice mjesta i u kući odnosno kuhinji smo pronašli leš ženske osobe koji je ležao između stola i kreveta. U kuhinji je prevrnuta jedna stolica na kojoj je bila garderoba od pokojne, otrgnut luster i razbijen, otrgnut petlitarski bojler sa zida i bačen na pod. Ustanovili smo da je leš Kovačević Ane iz Slunja (Milašinčićeva br. 133) kojoj su bile vezane ruke sa plosnatim kablom od TV antene. Pregledom leša doktorica je ustanovila da ista ima jedan ubod noža u vrat u predjelu lijeve arterije tako da je istoj glava bila u jednoj većoj lokvi krvi. Pregledom drugih prostorija zapaženo je da je u sobi otvoren regal i da je po istom preturano. Kako je zaprimljena dojava da je pronađen i leš muškarca pošli smo dalje u obilazak objekta kako bi isti pronašli. Kad smo izišli iz kuće i pošli iza iste pronašli smo uz jednu ogradu leš Kovačević Milana koji je ležao na desnoj strani poluobučen i bos, a vezanih ruku sa plosnatim kablom od TV antene. Pregledom leša zapaženo je da isti ima ubod noža u desnu podlakticu negdje na sredini iste, da je vesta prosječena a veličina rupe oko 5 cm, te da je istom krvava desna natkoljenica i da je tu ubod noža, te ima jedan ubod noža u stomak s desne strane ispod rebara u visini jetre.

Zapisnik o očevidu upotpunjuje detalje o ovom strašnom zločinu:

Na ženskom lešu i to u predjelu vrata nalazi se povreda prouzrokovana ubodom oštrim predmetom, dok su na lešu muške osobe vidljivi ubodi noža i to u predjelu desne podlaktice, a rasjekotina je dužine 5 cm, te je vidljiv ubod oštrim predmetom u stomak s desne strane ispod rebara u visini jetre. Lijevo od hodnika nalazi se leš ženske osobe, obučena u spavačicu. Leš je u ležećem položaju, okrenut leđima na pod. Ruke su u svezanom položaju svezane antenskim kablom. Desno od ulaznih vrata kuće, na udaljenosti od 16 metara, pored žičane ograde uz orahovo stablo, nalazi se leš muške osobe obučen u smeđu vunenu vestu, košulju i sive zimske hlače.

Istraga o ubojstvu kratko je trajala. Djelatnici milicije koji su se nalazili na punktu kod benzinske postaje iznad kuće od Kovačevića dali su istovjetan iskaz – 22. siječnja oko 22,50 sati preko njihovog punkta prešao Vukojević Nikola, obučen u šarenu uniformu i vidno alkoholiziran. Unatoč tome, Vukojević nije priveden ni na obavijesni razgovor.

Svoje viđenje tog događaja dao je i Janko Štefanac, po dolaska s okupiranog područja, u PU Karlovačkoj. U noći s 22. na 23. siječnja, oko 22-23 sati navečer iz smjera središta grada prema Slušnici, po velikom snijegu, kretalo se 15-ak okupatorskih vojnika. Dolaskom do njegove kuće počeli su ga provocirati, a on je od straha pred razularenom gomilom pobjegao u kuću. Neke od tih vojnika iz Slušnice poznavao je po viđenju, neke i osobno. (…) Sve su to bili mladi ljudi, okupatorski vojnici iz Broćanca i Slušnice. Nakon kraćeg zadržavanja pred Štefančevom kućom produžili su prema benzinskoj postaji. Štefanac je pretpostavio da su Kovačeviće ubili upravo ti vojnici jer su tu noć bili raspoloženi za takvo što, a i otišli su u tom smjeru.

Vijest o ubojstvu Kovačevića ubrzo se proširila te postala tema brojnih razgovora. Po gradu se pričalo da je Kovačeviće ubio već spomenuti Milan Ćaćić, a pričalo se i da ih je ubio Zdravko Pašić, zvani Omer, sa svojom družinom, tzv. „Osvetnicima“. Okupatorske vlasti željele su što prije pokopati ubijene supružnike. Već u 13 sati 23. siječnja pokopani su na mjesnom groblju u Slunju.

Naslovna fotografija – Milan i Ana Kovačević sa sinom Josipom

Izvori
Literatura
Strižić, Ivan. Zločin bez kazne (knjiga prva). Zagreb: Naklada Hrvoje, 2010.

Autor

Podijeli članak