“Mali Menges. Tako smo ga zvali zato što je bio iznimno mlad, a možda upravo zbog toga i nevjerojatno hrabar” – rođen heroj Goran Menges

Na današnji dan, 10. siječnja 1970. godine, u Vukovaru se rodio heroj obrane tog grada i Domovinskog rata Goran Menges.

Odrastao je u rodnom gradu s godinu dana mlađom sestrom Sanjom gdje su ih u ljubavi odgajali njihovi roditelji Zlatko i Katarina. Srednju upravno-pravnu školu završio je u Osijeku nakon čega je otišao u Kičevo (Makedonija) na odsluženje vojnog roka u JNA. Prema pričama njegovih prijatelja, vojsku nije upamtio po dobrome jer je zbog pjevanja „nacionalističkih“ pjesama čak bio i u zatvoru. U ljeto 1990. godine kada se vratio u Vukovar počeo se baviti soboslikarstvom i ličilačkim radovima. Bio je to obiteljski zanat kojim su se bavili i njegov djed i otac.

U slobodno vrijeme uzgajao je golubove s kojima je na natjecanjima osvajao nagrade. Veselilo ga je čitati povijesne knjige, voziti se vukovarskim ulicama motorom “emzejcem”, slušati Parni valjak, Azru i Prljavo kazalište. Bio je jedan od brojnih, srčanih mladića sa Sajmišta, baš poput Darka Kovačića, Siniše Vebera, Darka Nađa i mnogih drugih koji su napustili kafiće, gradski korzo i prve ljubavi, kako bi na prvoj crti, svi odreda, svoju mladost ostavili na ulicama Vukovara.

Tanja Belobrajdić, knjiga Nisu zaboravljeni

Rame uz rame sa svojim zapovjednikom Josipom Tomašićem – Osom, Goran je sudjelovao u brojnim akcijama na Sajmištu, najtežem bojištu bitke za Vukovar. Ondje su se vodile teške ulične borbe za svaku kuću, a Goran je bio smješten na punktu „Osa-1“. U sjećanju je ostao mnogim majkama jer je pod granatama u skloništa njihovoj djeci donosio mlijeko, a u sjećanju je ostao i mnogim suborcima sa Sajmišta.

Goran nije čekao u rovu. Hrabro je išao naprijed, uvijek prvi. Često je znao reći da ide prvi zbog toga jer je domaći, pa da zna teren. Svoja skakanja u prve redove pravdao je time što smo mi ‘njemu došli pomoći’, pa je sasvim ispravno da on kao domaći bude takav.

Ante Vuković, branitelj Vukovara iz Našica

U svojoj knjizi „Vukovarski dobrovoljac“ po hrabrosti ga se spominje Saša Fedorovsky, a slično je sjećanje na njega u knjizi „Vukovar. Grad tisuću istina“ zabilježio i Drago Maksimović:

Prilazimo kući i polako ulazimo. Na jednom prozoru leđima okrenut čovjek puca na drugu stranu ulice. Na glavi crna traka s grbom RH. Mali Menges. Tako smo ga zvali zato što je bio iznimno mlad, a možda upravo zbog toga i nevjerojatno hrabar. Ime mu je bilo Goran. – ‘Gdje su ostali’ – pitam tiho. – ‘Nema nikoga, sam sam.’ – odgovara. Luđački se smijemo jedan drugome. – ‘Evo i nas trojice’ -govorim i već dajem rukama ‘Splići’ znak da prijeđe u kuću lijevo od nas, a Ivu šaljem u kuću desno. Sad već držimo liniju, ako se to tako može nazvati.

Kada je postalo jasno da je Vukovar pred padom, u noći sa 17. na 18. studenog, Goran je zajedno sa svojim ocem Zlatkom pošao u proboj. U grupi od ukupno 222 branitelja i civila po hladnom i kišnom vremenu tiho i polako Mengesi su izašli iz grada. U kukuruzima su proveli 18. studeni čekajući da padne noć. S vremenom velika grupa ljudi razdvojila se na više manjih. Goran i Zlatko, ostali su u grupi od 46 branitelja i civila u kojoj je bio i njihov zapovjednik Josip Tomašić. U prijepodnevnim satima 19. studenoga jedan iz skupine odvojio se. Njegov bijeg bio je ključan u otkrivanju skupine koja je opkoljena između Marinaca i farme Henrikovci, u doli ispod groblja. Neprijateljski transporteri bez najave otvorili su vatru na njih koji su se skrivali u kukuruzima. Goran je na leđima nosio iznemoglu i gladnu 9-godišnju djevojčicu Ivanu, a kada je počela pucnjava bacio ju je na zemlju kako bi je zaštitio, no sam je među prvima pokošen metkom. Dio skupine uspio je probiti se do slobodnog teritorija, a dio se predao dok je dio likvidiran.  

Goran Menges ekshumiran je na katoličkom groblju u Marincima u veljači 1998. godine zajedno s posmrtnim ostacima još četvero ljudi. Naime patolozi su zaključili kako su sva petorica bili vezani žicom i da su bili mučeni.  Sve to ukazivalo je da je Goran Menges preživio ranjavanje u kukuruzištu, ali je zarobljen, mučen i potom ubijen. O razmjerima mučenja možda najviše govori i podatak da su mu tvrdim predmetom razbili lubanju.

U rujnu 2003. majka i otac identificirali su ga. Na njegovim ogoljenim kostima još uvijek su se nalazili džemper, potkošulja i remen te jedna čarapa koju je nosio. Goran Menges pokopan je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

Izvori
Literatura
Belobrajdić Tanja, Nisu zaboravljeni: Grad heroja. Zagreb: Despot infinitus, 2020.
Ferorovsky, Saša. Vukovarski dobrovoljac. Zagreb: Popreklam, 1992.
Maksimović, Drago. Vukovar: Grad tisuću istina! Zagreb: Despot infinitus, 2019.

Autor

Podijeli članak