JNA zrakoplovima napala istarski gradić – bombardiranje i raketiranje aerodroma kraj Vrsara

Nešto nakon 12 i 30 sati 21. prosinca 1991. godine skupina borbenih zrakoplova Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva napala je aerodrom „Crljenka“ kraj Vrsara u Istri. Kako je u vrijeme napada bila dosta velika sumaglica broj zrakoplova koji su sudjelovali u napadu nije poznat no brojke se kreću od 4 do 8 zrakoplova MIG-21.

Napad su najvjerojatnije izvršili piloti 124. lovačke avijacijske eskadrile 117. lovačkog avijacijskog puka s aerodroma Željava kraj Bihaća. Zrakoplovi su doletjeli iz pravca Limskog kanala i ispustili smrtonosan teret – 2 do 4 bombe od 250kg, 2 do 4 kasetne bombe Claster, 8 do 12 raketa Munja 127 mm, 90 do 100 granata 23 mm, 25 – 30 raketa 57 mm iz lansera. Moguće da je u napadu na aerodrom bačena i napalm bomba, ali ako i jest, ona se nije aktivirala.

Pretpostavlja se da je razlog napada bio taj što su se na tom aerodromu obučavali piloti koji su prebjegli iz JNA za rad na transportnim zrakoplovima An-2. Osim što je aerodrom služio za obuku, imao je i značajnu logističku vrijednost. Ipak procjena je bila kako neprijateljsko zrakoplovstvo neće napasti „Crljenku“ stoga je na njemu razmješten malen broj oružja protuzračne obrane, a osmatračka i dojavljivačka služba nije se na vrijeme oglasila. Naime uzbuna je oglašena desetak minuta nakon što je napad započeo.

Polemike zašto je pored puno značajnijeg aerodroma u Puli napadnut onaj u Vrsaru te zbog čega su pri napadu korištena bojeva sredstva koja nisu primjerena razaranju aerodroma odnosno poletno-sletne staze traju do danas. Također nije poznato tko je u Bihaću zapovjedio ovaj napad te na kome leži odgovornost za ovaj bezumni napad u kojem su život izgubili Drago Gavran, pripadnik Zrakoplovne grupe Vrsar u djelatnik Aerokluba Vrsar te Dragutin Barić, pripadnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Na mjestu njihove pogibije postavljen je spomen-križ, a Nikola Matanovac kao izaslanik HRZ-a prilikom otkrivanja spomenika kazao je:

Netko je morao nositi slobodno nebo, a bilo je teško. Iz tih prvih hrabrih i požrtvovanih pojedinaca izraslo je današnje Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. U vrlo kratkom razdoblju stvorena je respektabilna snaga, koja se i dalje razvija. Imamo djela, kao što su ova, koja možemo prenijeti na mlade naraštaje i koja mogu biti zalog našoj sretnijoj i boljoj budućnosti.

Naslovna fotografija – ilustracija (autor Ivan Selak)

Izvori
Literatura
Dukovski, Darko; Dukovski, Vedran; Matika, Dario. Istra u Domovinskom ratu 1991. – 1995. : Model društvene i vojne povijesti. Pula: Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, 2018.

Dio ovog članka objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija

Autor

Podijeli članak