Četnici su u napad krenuli pjesmom, a onda su upoznali heroje iz “A” bojne 111. riječke brigade – bitka za Ramljane

Nakon što su u ofenzivi na ličkom ratištu neprijateljske snage okupirale 10. prosinca 1991. Čanak, počinivši u njemu stravičan zločin, došlo je do ozbiljne prijetnje da dođe do presijecanja vrlo bitne komunikacije Otočac – Gospić.

Iduće selo koje se nalazilo na putu do Ličkog Lešća koje je je bilo cilj neprijateljske ofenzive bili su Ramljani. Osim strateškog značaja to selo bilo je bitno jer se u njemu nalazilo veliko vojno skladište goriva, zaliha za cijelu regiju. Pored JNA na tom pravcu napada djelovali su i „Beli orlovi“, paravojna četnička formacija, kao i domaći pobunjeni Srbi iz tog kraja okupljeni u postrojbe Teritorijalne obrane. Ramljane su branili pripadnici 133. brigade Hrvatske vojske, a u noći s 11. na 12. prosinca dolazi im pomoć od strane pripadnika „A“ bojne 111. riječke brigade.

Pripadnici 111. brigade kod Ramljana 1991. godine

Noć je bila vedra i hladna, temperatura je sezala do 20 ispod ništice. Napetost u zraku i zatišje pred napad remetio je tek prasak stabala od hladnoće. Pripadnici 111. brigade raspoređuju se po otpornim točkama i iščekuju jutro.

Oko 8,30 sati 12. prosinca iz daljine se kroz izmaglicu čuo dolazak neprijatelja uz pjevanje, vrisku i pojedinačno pucanje. Izgledalo je da uopće ne očekuju ozbiljniji otpor. Ubrzo na zapovjedno mjesto dolaze dva promatrača i izvješćuju Avdića (op. a. Ismeta) zapovjednika namjenski organiziranih snaga da dolaze četnici. (…) Oko 9 sati počela je neprijateljska minobacačko-topnička vatra iz smjera Dumana, Vrhovina i Rudopolja po Ramljanima, Otočcu i okolnim selima.

Davor Peitel, zapovjednik 133. brigade

Hrvatsko topništvo uzvratilo je na napade, a osim pješačke razvila se i tenkovska borba. Jedan je neprijateljski tenk onesposobljen, a malobrojne hrvatske snage obranile su Ramljane. Bio je to zajednički uspjeh domaćih branitelja i „A“ bojne 111. brigade. Ubrzo nakon uspješne obrane krenulo se u protunapad za neprijateljem u pravcu Čanka. Ipak, sreća zbog vojnog uspjeha bila je izmiješana tugom zbog gubitka suboraca. Tog dana poginuli su zamjenik zapovjednika 3. satnije „A“ bojne 111. brigade Marino Cvetković i Marinko Breulj iz 1. satnije.

Borbe su potrajale do dugo u noć s 12. na 13. prosinca. Osim jake zime, uspješnu obranu sela hrvatskim je snagama otežavao je i snijeg koji je počeo padati i nošen vjetrom osjetno smanjivao vidljivost. Pored toga, novopridošle neprijateljske snage bile su dobro pripremljene za vođenje borbe u zimskim uvjetima. Imali su bijela odijela pa ih je bilo teško uočiti. Cijelu noć su djelovali po našim snagama kako bi osigurali nesmetano zbrinjavanje svojih poginulih i ranjenih. U daljnjim borbama hrvatske su snage nastavile napredovati u pravcu okupiranog teritorija te su ubrzo oslobodile selo Čanak.

Naslovna fotografija – “Spidersi” pripadnici 1. satnije “A” bojne 111. brigade Hrvatske vojske u Ramljanima, prosinac 1991.

Izvori
Literatura
Ogurlić, Dragan. Rijeka u Domovinskom ratu. Rijeka: Grad Rijeka, 2008.

Internet
Davor Peitel: “Tijek borbe za selo Ramljani”, Glas Gacke, pristup ostvaren 6. prosinca 2020., https://vdocuments.mx/tijek-borbe-za-selo-ramljani.html

Dio ovog članka objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija

Autor

Podijeli članak