Bio je uzor mladima, a ’91. gitaru je zamijenio puškom – preminuo heroj Damir Hrašćanec

Na današnji dan, 1. prosinca 1991. godine, od posljedica ranjavanja na pakračkoj bojišnici preminuo je jedan od heroja Domovinskog rata Damir Hrašćanec.

Damir Hrašćanec rođen je 20. rujna 1957. godine u Varaždinu u obitelji Štefice i Branka. “Sajla”, kako su ga zvali prijatelji, od malena je pokazivao sklonosti prema glazbi. Svirao je gitaru i imao je svoj bend. Bio je uzor mladima, a 80-ih su kod njega dolazili mnogi tada poznati glazbenici:

Dolazio je i Boris Leiner iz Azre, družili su se. Meni je to u ono vrijeme bilo neviđeno iskustvo.

Goran Hrašćanec. bratić i suborac

Po struci je bio informatičar, a prije rata radio je administrativne poslove u varaždinskoj komunalnoj firmi „VARKOM“. U obranu Domovine aktivno se uključio u rujnu 1991. tijekom „Varaždinskih dana rata“. Bio je zapovjednik osiguranja izdvojenog zapovjednog mjesta 104. varaždinske brigade Zbora narodne garde koje se nalazilo u zgradi Šumarije u centru Varaždina. Nakon oslobođenja Varaždina izrazio je želju da se uključi u djelatni sastav 104. brigade koja se tada ustrojavala. Nakon nekog vremena postavljen je za zapovjednika 1. satnije u sastavu 1. bojne 104. brigade te je 29. studenoga otišao na pakračko bojište.

Jedna od posljednjih Damirovih fotografija

Ubrzo nakon što je preuzeo dužnost zapovjednika satnije, on dolazi iz Varaždina organizirati satniju i utvrditi položaj, na koti 225 kod sela Omanovac, koji je držala. Susreli smo se u mjestu Mali Banovac gdje mi se javio. Dogovorili smo se da se navečer nađemo jer se nismo vidjeli par dana. Odgovorio mi je da se vidimo brzo, da odlazi organizirati crtu obrane i rasporediti ljude i da se navečer vraća. Dogovor je bio da dođe oko 8 sati navečer, međutim prošlo je već 9, pa 10 sati i on nije došao. Nismo se čuli i ja sam legao na odmor. U tom momentu čuo sam preko veze da je Damir ranjen.

Goran Hrašćanec, bratić i suborac

Zbog gubitka velike količine krvi Damir je, nakon dva dana, 1. prosinca 1991. godine preminuo. Položivši svoj život za Domovinu iza sebe je ostavio suprugu Rebeku i dvije male djevojčice – Anju i Tanju. Posmrtno mu je dodijeljen čin pukovnika.

Izvori
Literatura
Rukljić, Ivan prir. 104. brigada Hrvatske vojske. Varaždin: Zapovjedništvo 104. “R” brigade Hrvatske vojske, 1994.
Šaravanja, Vjekoslav. 10.000 djece bez roditelja u Domovinskom ratu. Slavonski Brod: Obiteljski centar župe Duha Svetoga, 2001.
Čutura, Dinko ur. Heroji ne umiru (II. knjiga). Zagreb: Hrvatska zejdnica udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Republike Hrvatske, 2009.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Goran Hrašćanec, prikupljeno 10. studenoga 2018.

Autor

Podijeli članak