Diplomirao je brodogradnju kao jedan od najboljih studenata u generaciji i dragovoljno otišao braniti Hrvatsku – poginuo heroj Mario Luetić

Dana 22. studenog 1993. godine poginuo je na „Južnom bojištu“ heroj Domovinskog rata Mario Luetić.  

Mario Luetić rođen je 3. travnja 1967. godine u Župi Biokovskoj između Zagvozda i Vrgorca. Otac Jure bio je profesionalni vozač, a majka Ane domaćica. Odrastao je s dvojicom braće, Brunom i Antom. Osnovnu školu pohađao je u Župi i Vrgorcu, a Gimnaziju u Splitu. Diplomirao je na Fakultetu za brodogradnju u Zagrebu te je kao jedan od najboljih studenata dobio dekanovu nagradu. Nakon diplome ostao je raditi na Fakultetu u Zagrebu.

Kao inženjer brodogradnje dragovoljno se uključio u obranu Hrvatske početkom travnja 1992. kao pripadnik 115. imotske brigade Hrvatske vojske. Kasnije je prešao u redove 4. gardijske brigade iz Splita gdje se istaknuo kao jedan od najboljih topnika. Samohotkom „Raga“ zahvaljujući svojim preciznim izračunima uništio je mnoga neprijateljska uporišta na dubrovačkom ratištu.

Nemiran duhom i željan više borbenih akcija prešao je u Specijalne postrojbe MORH-a, najprije „Matija Vlačić“, a zatim i Bojnu Zrinski gdje je svoja znanja prenosio kao instruktor inženjerijske službe. U trenutku pogibije imao je 26 godina života. Od granate koja je usmrtila Maria, poginuli su Igor Braović, Krešimir Kober i Dario Škof, a teško je ranjen Antonio Križić.

Mario Luetić pokopan je na mjesnom groblju u Župi Biokovskoj.

Teško je bilo što reći, teško je uopće naći primjerene riječi kad zemlja prekriva još jednu hrvatsku mladost, kad tuga prekriva još jednu našu nadu i radost, a s druge strane s ljubavlju i ponosom mogu govoriti o našem poginulom hrvatskom vitezu, o našem Mariju. On je živio za svoju hrvatsku Domovinu, on je velikodušno izgarao za svoj hrvatski narod i na kraju je samoprijegorno položio svoj mladi život za buduću mladost i radost svog ljubljenog hrvatskog naroda i svoje patničke hrvatske Domovine. Zato, ovo nije smrt kojom se nestaje, ovo je smrt iz koje se rascvjetava novi život, stotinu novih života; tisuće novih života izniknut će i rascvjetat će se iz ove prerane, ali predane hrvatske smrti. Ovo je smrt koja iz svoga vječnog blaženstva svima poručuje: “Osušite suze, dragi prijatelji, i ne plačite, moji najmiliji. Ja sam položio svoj život za svete ideale svoje hrvatske Domovine, za sretnu budućnost hrvatskog naroda. Stoga namjesto očaja i suza usmjerite svoje poglede prema vedroj, hrvatskoj budućnosti i svojim samoprijegornim radom učinite sve da ta vedra hrvatska budućnost što prije dođe. Da sunce mira i ljubavi ogrije sve patnike i sve stradalnike!” Draga ucviljena rodbino, primite moju iskrenu sućut i duboku zahvalnost što ste ovom narodu i ovoj zemlji darovali tako divnog i tako hrabrog hrvatskog sina. A ti, dragi naš Mario, počivaj u miru Božjem i u radosti Božjoj! Nad tobom će neprestano bdijeti tvoj narod hrvatski i pripovijedat će budućim naraštajima o tvojoj ljubavi prema narodu i Domovini. Neka ti je laka ova mučenička hrvatska zemlja.

Miljenko Filipović, zapovjednik Bojne Zrinski na sprovodu Maria Luetića

Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga III). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.
Monografija 1. hrvatski gardijski zdrug, Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.

Internet
BIjakova: “Heroji Domovinskog rata”, pristup ostvaren 16. studenoga 2019., https://bijakova.com/zupljani/heroji-domovinskog-rata/

Dio ovog članka objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija

Autor

Podijeli članak