Najveći zločin u Europi nakon II. svjetskog rata – sjećanje na Ovčaru i Velepromet

Kako bi se spasilo ranjenike iz vukovarske bolnice Andrija Hebrang, u ime Republike Hrvatske, te Andrija Rašeta, u ime JNA, potpisali su 18. studenog 1991. u večernjim satima sporazum o evakuaciji ranjenika iz vukovarske bolnice. Ta je vijest stigla i do Vukovara što se vidi iz izvješća Siniše Glavaševića:

Ovoga trenutka dobivam i podatke o završenim pregovorima. Konvoj kreće sutra u 10,00 sati, imat će kapacitet 600 pacijenata. Ići će relacijom: Vukovarska bolnica, Priljevo, Lužac, Bogdanovci, Marinci, Zidine, Nuštar. U civilnim skloništima naselja Borovo sutra će također biti uspostavljen kontakt, gdje ima negdje oko dvije stotine ranjenika i također će biti priključeni evakuaciji stanovništva u sljedećim danima. Nadamo se da je mukama po Vukovaru kraj.

Siniša Glavašević, 18.11.1991.

Ipak pokazalo se da su muke po Vukovar, ali i Sinišu Glavaševića tek krenule. Sporazum je izigran, a mladi hrvatski novinar ubijen je 20. studenog 1991. na Ovčari. Ta nekadašnja farma počela je kao logor služiti još tijekom bitke za Vukovar, a po njezinu završetku postala je mjesto najstrašnijeg i najvećeg zločina u Europi nakon završetka II. svjetskog rata. Do danas su ondje ekshumirani posmrtni ostaci 200 osoba, a za mnogima se još uvijek traga.

Uz stravičan masakr počinjen na Ovčari često se zaboravlja na funkcioniranje sabirnog logora Velepromet u Vukovaru. Koncentracijski logor Velepromet nalazio se u skladišnom kompleksu istoimenog poduzeća Velepromet. Pod srpskom upravom postojao je od sredine rujna 1991. godine do ožujka 1992., a služio je kao sabirni centar gdje su dopremani zarobljenici i civili nakon pojedinog osvajanja dijela grada. O logoru Velepromet malo se zna iako je bio najveći logor osnovan tijekom Domovinskog rata. Prema podacima iznesenim na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, kroz logor je prošlo 10 tisuća ljudi, većinom hrvatskog i nesrpskog stanovništva, a za nekoliko stotina njih još uvijek se traga.

U Veleprometu je uspostavljen improvizirani zatočenički objekt u kojem se držalo oko tisuću zatočenika, vojnih zarobljenika, ali i civila, žena, djece i staraca, odmah nakon pada Vukovara. Proces registracije i raspodjele zarobljenika započeo je odvajanjem žena i djece od muškaraca. Svaka skupina je potom smještena po hangarima i prostorijama te izvedena na ispitivanje. Muškarci, ali i žene bili su premlaćivani, a zabilježeni su brojni slučajevi silovanja o kojima se teško progovara. Unutar kompleksa kretali su se vojnici JNA, Teritorijalne obrane, četnici, šešeljevci i drugi. U sve objekte ulazili su uniformirani ljudi i prozivali pojedince ili ih samo prepoznavali i odvodili, poslije su se čuli jauci, zapomaganja, a i pucanja, kako pojedinačna tako i rafalna. U ovome je konclogoru vladao strah, jeza, smrt.

Autor

Podijeli članak