“Dok je silazio niz stepenice u podrum mi ga presečemo automatom”- rođen mučenik Ivan Burik

Na današnji dan, 8. studenoga 1928. godine, u Neštinu (općina Bačka Palanka, Srbija) rođen je Ivan Burik, jedini svećenik ubijen u Domovinskom ratu u Hrvatskoj.

Burikovo djetinjstvo i mladost obilježeno je II. svjetskim ratom u kojem su mu partizani ubili oca. S majkom i bratom, tada odlazi iz rodnog sela u progonstvo. Nakon završetka rata i  „blajburškog“ križnog puta doselili su u Strizivojnu kraj Đakova gdje je Ivan neko vrijeme radio na poljoprivrednom dobru. Nakon odsluženja vojnog roka zaposlio se kao statističar, no zbog sukoba s lokalnim vlastima ostaje bez posla. Ubrzo odlazi u Zagreb gdje završava gimnaziju na Šalati nakon čega u Đakovu upisuje studij teologije.

Zbog velike potrebe za svećenstvom koje se našlo na udaru komunističkih vlasti, biskup ga je za svećenika zaredio godinu i pol prije završetka studija, 6. ožujka 1960. godine u 32. godini života. Već kao kapelan u đakovačkoj župi Svih svetih pokazao je nevjerojatnu energiju baveći se mnogim aktivnostima, od graditeljstva do pastoralnog rada. Gradi katehetske dvorane, proširuje crkve, obnavlja sakristije i brine za mnogobrojnu zajednicu, osobito u filijalama koje su dobrim dijelom zbog njegova rada kasnije postale samostalne župe. Ipak, njegov život obilježila je župnička služba u Tovarniku u koju stupa 1963. godine i ostaje joj posvećen do kraja života.

U teškim okolnostima, obnovio je pastoralni rad u mjestu koje je tada još uvijek osjećalo posljedice II. svjetskog rata. Obnavlja župnu crkvu i gradi novi župni dvor. Posebno se zalagao za rad s mladima u čemu su mu od 1969. pomagale časne sestre Družbe sestara Kraljice svijeta. Bio je iskreni zagovaratelj ekumenskog dijaloga i suživota sa Srbima koji su činili 20-ak posto stanovništva u mjestu. Ta njegova nastojanja do posebnog izražaja dolaze početkom 90-ih godina. Neprestano je u govorima pozivao na toleranciju, mir i ljubav po primjeru Krista Kralja svjestan opasnosti pred kojima se našlo njegovo „stado“.

Kada je u ljeto 1991. započeo rat nije napuštao svoje župljane već im je pomagao da se izvuku na sigurno. U rujnu 1991. Tovarnik je okupiran, a Ivan Burik morao se privremeno maknuti u obližnje vojvođansko selo Sot no svakodnevno je dolazio obilaziti svoj dom i vjernike koji su ostali u mjestu. Srpska vojska po okupaciji Tovarnika počela je širiti teror koji je odnio brojne žrtve. Za vrijeme okupacije ubijeno je 68 Hrvata. Među njima našao se i mučenik Ivan Burik, jedini ubijeni katolički svećenik u Domovinskom ratu. Pripadnici srpske paravojske ubili su ga 8. listopada i njegovo tijelo bacili u masovnu grobnicu.

Pokazao sam propusnicu te pitao za župnika Burika. A komandant mi je odgovorio: Našli smo ga na stepenicama župnoga stana mrtvog. Liječnik je ustanovio smrt: infarkt! Pitao sam ga mogu li otići do crkve, a on je odgovorio: Ne! Tamo su snajperisti! Opet sam pitao: Mogu li ići vidjeti gdje je sahranjen? Ponovno sam dobio isti odgovor: Ne! I na groblju su snajperisti! Okrenuo sam se i pošao prema automobilu na cesti, a za mnom je krenuo spomenuti Savo, pa mi rekao: Eto, velečasni nije mogao preživjeti protjerivanje svojih vjernika. Naime, s njim je drugovao, dakako žalio ga, i vidio koliko se trudio oko dobra svojih župljana, Još mi je usput rekao (dok me komandant požurivao) da je zabilježio točno mjesto gdje leži župnikovo tijelo pa da će tamo staviti i »krst«, Takav sam izvještaj poslao i Biskupskom ordinarijatu u Đakovo. Međutim, istinu sam doznao kada sam prvi put, skoro nakon godinu dana, preko Mađarske došao u Đakovo. Tamo mi je rekao jedan Tovarničanin kako je s ostalima skupljao mrtvace traktorskom prikolicom po Tovarniku. Kada su došli do župnoga ureda, onda mu jedan vođa akcije rekao: “Idi, pokupi onog popa!” I on je tražio po župnoj kući i napokon ga našao dolje iza stepenica u podrumu kako leži u krvi: Brže sam razgrnuo košulju vlč. Ivi i vidio 2-3 prostrjela metcima kroz grudi. Stavio sam ga u vreću za mrtvace i odnio u prikolicu. Tovarničani mu znaju ime i prezime. Također znaju kako se zbilo to strijeljanje. Naime, dvojica četnika koji su to učinili hvalili su se ubrzo pred nekim Tovarničanima-katolicima govoreći: Eno smo vam ubili popa… Mi došli i našli ga pred vratima stana pa mu kažemo: „Pope imaš li rakije!“ A on odgovori: „Imam djeco“, A mi: „Idi donesi“. Dok je on silazio dolje niz stepenice u podrum, mi ga presečemo automatom.

vlč. Petar Šokčević, župnik u Sotu, Burikov kolega i prijatelj
Detalj s ekshumacije masovne grobnice u Tovarniku, siječanj 1998. (Glas Slavonije)

Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, posmrtni ostaci Ivana Burika ekshumirani su i pokopani u siječnju 1998. na mjesnom groblju u Tovarniku gdje je kao župnik proveo 28 godina.

Zajedno s drugim žrtvama našeg Tovarnika, opraštamo se i od njegovog župnika, svećenika Ivana Burika koji je do kraja shvatio i u život proveo riječi Krista Gospodina: Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup

Izvori
Literatura
Lukić, Milica; Ivanković, Antun ur. i prir. Svjedočim – obrana i stradanje Općine Tovarnik u Domovinskom ratu. Tovarnik: Općina Tovarnik, 2020.

Televizija
Mučenik vlč. Ivan Burik. Udruga dr. Ante Stačević – Tovarnik. scenarist i redatelj Jakov Sedlar, 2009.

Autor

Podijeli članak