Oslobađanjem Kupresa srušen je mit o nepobjedivosti srpske vojske u BiH – okončana operacija “Cincar”

Potpisivanje Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994. godine označilo je prekid sukoba između Hrvata i Muslimana/Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Prvi rezultati ovog sporazuma, na bojnom polju postali su vidljivi u operaciji „Cincar“ kada je oslobođen veći dio kupreške visoravni uključujući i grad Kupres u koji su hrvatske snage ušle 3. studenoga 1994. godine.

Potpisivanje Washingtonskog sporazuma, ožujak 1994.

Djelatnosti na pripremama za izvođenje operacije oslobađanja područja Kupresa započele su u Zapovjedništvu Zbornog područja Tomislavgrad u srpnju 1994. godine. Plan je bio osloboditi navedeno područje napredovanjem iz pravca Tomislavgrada i Rame, dok je Armija BiH trebala krenuti u napad iz pravca Bugojna.

Pripadnici 1. gardijske brigade HVO-a “Ante Bruno Bušić” kreću u operaciju iz Šuice (izvor – Facebook)

Snage 7. korpusa Armije BiH razbile su 22. listopada 1994. srpsku obranu i ugrozile Kupres. Armiji BiH oslobađanje Kupreške visoravni bilo je iznimno važno kako bi se prekinula izolacija teritorija oko Bugojna pod njihovim nadzorom. U borbe se 1. studenoga uključilo Hrvatsko vijeće obrane. Već prvog dana oslobođena su Ravanjska vrata te nekoliko sela. Srpske snage bile su dobro inženjerijski utvrđene, a u dvije i pol godine okupacije dodatno su se osigurale minskim poljima u međuprostorima tako da zadatak nije bio nimalo lak.

Pripadnici 1. gardijske brigade HVO-a “Ante Bruno Bušić” u operaciji “Cincar”

I dok su na desnom pravcu napada preko Zanaglinske šume išle snage predvođene 1. gardijskom brigadom „Ante Bruno Bušić“ i 1. hrvatskim gardijskim zdrugom (uključio se u borbe 2. studenog), na središnjem pravcu napada preko Malovana djelovao je 22. diverzantski odred. Njega je 2. studenog zamijenila Specijalna policija MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Upravo su oni, zahvaljujući pomacima snaga na lijevom i desnom boku, nakon dvodnevnih žestokih borbi, ušli u oslobođeni Kupres. S lijeve strane bok su im osigurale snage 2. gardijske brigade HVO-a (ojačane s 2 voda Specijalne policije MUP-a HR-HB) koje su napredovale pravcem Karagin vrh – Malovanske poljane – Ristića vrh – Jaram – Tikva – Kurljaj – Osječenica.

Pripadnici 1. gardijske brigade HVO-a “Ante Bruno Bušić” u operaciji “Cincar”

Uloga 1. hrvatskog gardijskog zdruga bila je bitna jer je upravo ta postrojba uspostavila dodir s Armijom BiH iznad Kupresa. U večernjim satima 3. studenoga s pripadnicima donedavno neprijateljske vojske susret je ostvaren na vojnički profesionalan način. Time se želio izbjeći mogući ponovni sukob između HVO-a i Armije BiH ako bi zadaću izvršila neka od lokalnih postrojbi. U Uskoplju/Gornjem Vakufu između HVO-a i Armije BiH dogovorena je crta razgraničenja na Kupreškoj visoravni za vrijeme borbi i od tada se može govoriti o međusobnoj koordinaciji na tom dijelu ratišta.

Pripadnici 1. hrvatskog gardijskog zdruga u operaciji “Cincar”

Srpske snage bile su razbijene, oslobođeno je oko 600km² prostora, u prvoj većoj oslobodilačkoj operaciji u BiH nakon 1992. godine. Kupres je tako postao prvi grad preotet srpskim snagama u ratu u BiH od zauzimanja Trnova u ljeto 1992. godine. Ipak sjeverozapadni dio Kupreškog polja s okolnim visovima ostao je pod nadzorom srpskih snaga što im je davalo osnovicu za eventualna protunapadna djelovanja. Ipak mit o nepobjedivosti srpske vojske je srušen što je iznimno pozitivno djelovalo na hrvatske snage i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. U borbama za Kupres sudjelovalo je 6202 pripadnika HVO-a iz 15 postrojbi. Njih devet u ovoj je operaciji položilo život dok su 33 ranjena.

Naslovna fotografija – Pero Dujmović, Marijan Jerković, Anto Komarac i Vinko Zeko (pripadnici OKB 1. gardijske brigade HVO “Ante Bruno Bušić”) na ulazu u Kupres

Izvori
Literatura
Marijan, Davor; Nazor, Ante; Jelić, Mijo Zlatan; Kolakušić, Petar. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, 1991.-1995. Zagreb – Mostar: Udruga Hrvatska zvona; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2020.
Monografija 1. hrvatski gardijski zdrug, Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.

Autor

Podijeli članak