U miru je vodio komunu za liječenje ovisnosti, a u ratu izvidnike u najopasnije zadaće – poginuo heroj Ivica Džolić

Na današnji dan, 26. listopada 1991. godine, u pokušaju ovladavanja brdom Tmor u Dubrovačkom Primorju poginuo je heroj Domovinskog rata Ivica Džolić, prvi pripadnik 4. A brigade Zbora narodne garde koji je dao život u bitci za Dubrovnik.

Ivica je rođen u studenom 1966. godine. Rat ga je zatekao kao vođu komune za liječenje ovisnosti u Kaštelima. Kao karizmatičan mladić, mnogima je pomagao da se izvuku iz pakla droge, a mnogi su s njim iz komune pošli u rat.

Đole, kako su ga nazivali, priključio se 4. A brigadi Zbora narodne garde, a u jesen 1991. postao je i vođa njezinih izvidnika, hrabrih mladića od kojih su rijetki preživjeli rat. Nakon zadarskog, uslijedilo je teško dubrovačko ratište. Izvidnici su poslani na područje Čepikuća gdje im je zapovjednik Sektora Luka Džanko odredio ključnu zadaću u oslobađanju brda Tmor, najdominantnijeg na području od Stona do Čepikuća, s vrhom na gotovo 900 metara nadmorske visine.

Na čelu skupine koja je napredovala prema vrhu bio je Ivica Džolić koji je išao ispred suboraca kako ne bi svi stradali u slučaju zasjede. Na vrhu brda skupina nailazi na neprijatelja te dolazi do kratkog, ali žestokog okršaja. Više je vojnika ranjeno, a Ivica Džolić je poginuo. Nažalost njegovo tijelo ostalo je na brdu te je izvučeno tek nakon nekoliko dana. U toj akciji, “glavu na panj” za tijelo poginulog prijatelja, stavili su Mijo Gojević Mićo i Ante Šimera.

Ekipa koju je Džolić sastavio je bila respektabilna. Sve redom odlični momci vrhunski fajteri, Frank Zagorčić, Alfredo Lisica-Bibinjac, Zvone Asanović, Dean Miljak-Rico, Neno Marasović, Nikša Stipinović… Džolić je bio vrhunski zapovjednik i uvijek je išao prvi bez obzira na sve, a ostali iz njegove ekipe su išli skupa sa njim. Za njih nije bilo odustajanja ili povlačenja. Tako je Džolić i prilikom tog izviđanja na Tmoru hrabro izgubio život. Ostati će svima nama koji smo ga poznavali i poštivali u lijepom sjećanju kao hrabar, pošten i iskren zapovjednik

Izudin Bečirčić, suborac
Godine 1994. suborci su na mjestu njegove pogibije podigli spomen ploču.

Ivica Džolić pokopan je na malom groblju u Prgometu u Kaštelanskoj zagori. Na sprovodu se okupilo nekoliko tisuća ljudi.

Bio je heroj u miru, on nije mogao sjediti kod kuće na razvalinama svoje zamisli o Kaštelima bez kriminala. Tu zamisao raketirala je vojska još u rujnu. Pitala sam ga tada hoće li mi dati intervju, a on se smijao – ‘Kad završi rat i kad se opet skupimo ovdje u Resniku’, rekao je. I otišao. U kovčegu su ga vratili njegovi prijatelji koji su njegovo tijelo našli instinktom koji ima samo srce. Izvukli su ga iz šume koju je kontrolirao neprijatelj.

Eda Vujević, novinarka Slobodne Dalmacije

U spomen na Ivicu Džolića, svake se godine u Kaštel Novom održava memorijalni turnir u malom nogometu njemu u čast.

Val promjena imena ulica zahvatio je 1991. Split, a dio građana na razne je načine davao do znanja po kome bi htjeli da se ulice zovu (izvor Slobodna Dalmacija)

Izvori
Literuatura
Bečirčić, Izudin. Braća po oružju. Zenica: Vlastita naklada, 2007.
Monografija 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci” Zagreb : Despot infinitus, 2013.

Periodika
Vujević, Eda. “Našeg Đole nema više”. Slobodna Dalmacija (Split), 10. studenoga 1991., 23
Kalajdžić, Ahmet. “Sjećanje na Ivicu Džolića, izvidnika IV. brigade”. Slobodna Dalmacija (Split), 2. studenoga 2011., 19.

Autor

Podijeli članak